O promicanju vrline, krijeposti, što kroz umjetnosti, a što kroz tehniku, govorio je i Platon. O tome da je nešto lijepo, istinito... utoliko ukoliko sudjeluje na ideji lijepog, istinitog, isto je govorio Platon. A o tome da cilj nije tu da ga se dosegne nego mu se približava, govorio je Bruce Lee. U slučaju Bore Leea, koji nastavlja Bruceov put, za njegovu životnu filozofiju nije, dakle, važno je li se on...

Voda prije, izvan, iznad i onkraj nacija - voda koju se itekako tijelom i puninom bića dade osjetiti, a čija je po-etičnost koju nesebično nudi onim bilježnicima koji su o njoj voljni na neautoritaran način pisati, protočna na način protočnosti tijela, kako ga vidi Fouault, u neravnopravnom, ali jedinom autentičnom dodiru s velikom poviješću. Ta poetska kolegijalnost dunavske vode, u knjizi koja je pred...

Knjiga je ova sporoga ritma, kroz nju se nižu portreti i mini-biografije osoba iz bliže i udaljenije autorove prošlosti (djed, bake, majka, otac, rođaci, susjedi, mjesni čudaci,..),  u njoj se Kovač prepoznaje kao narator izuzetne spisateljske pribranosti. To je roman koji se čita s olovkom u ruci, u njemu višestruko složene rečenice plijene svojom filozofičnom  promišljenošću, u njemu se čitatelji...

Načinjena od politike koju Pogačar vidi kao usud drugotnosti, povijest se ponaša kao camera obscura čiji akteri, poput onog Marxova Hegela, doista hodaju po glavi. Za razliku od povijesti Pogačara više zanima nešto što je Nietzsche zvao genealogijom, a Foucault arheologijom: ona siva zona još neposloženih čestica konkretnih događaja čiju izvornost i autentičnost naknadno nagrdi baš povijest namećući...

Ono „najšokantnije" u Houellebecqovoj poeziji je njegova romantičnost, i njegova potencijalna religioznost. „Sabrane pjesme" otkivaju Houellebecqa „turbo romantika", i Houellebecqa ateistu koji ne može ne vjerovati. „Volio bih vjerovati u neke prevare... Ili vjerovati u islam, osjećati jednog veoma blagog Boga" piše na jednom mjestu Houellebecq. Na drugom pak „pokusno" konstantira:...

U pričama je Ilinčić zaustavljao gotovo fotografsku reprodukciju stvarnoga. Ali nije ovdje riječ o fotografijama koje bilježe total već o onima koje plijeni bljesak, prikriveni detalj, tek naznačena boja, zvuk vjetra, oblik kišobrana ili fluid miholjskog ljeta. Tako tekst postaje zaustavljeni dojam nekoga trenutka, prisjećanje na neku osobu ili događaj koji je ostavio odjek u autorovu istančanom...