Kada je o Resnaisu riječ jedno je sigurno: rijetko je koji redatelj u zadnjih pola stoljeća toliko unaprijedio i proširio naše razumijevanje igranog filma, kako svojim genijalnim formalnim invencijama, posebno na području montaže i zvuka, tako i neprikosnovenom suvremenošću tematike primjetnoj već u najranijim ostvarenjima. Formalna je inventivnost Resnaisovih filmova često u drugi plan bacala činjenicu...

Gdje su hrvatski pisci? Gdje su im grobovi i tko im ostavlja ruž(e) na nadgrobnoj ploči? Čini mi se da mrtvi hrvatski pisci umru svake godine iznova po još jedan put, tamo negdje u lipnju, kad nova generacija učenika napusti školske klupe - umru tada ponovno jer jedino mjesto gdje su živjeli i spominjali se bili su udžbenici i lektira učenika - djece koju izlaskom iz škole više nitko neće podsjećati na...

Jednako kao što u posljednje vrijeme sve češće doživljavam da me na benzinskoj postaji, prilikom plaćanja računa za naliveno gorivo, zaposlenik na blagajni pita "da li sam možda zainteresiran za kupnju čokolade koja je na akciji", tako sam trebao i ja prići svojim prijateljima s kojima se družim u svom domu i kad su već tu, zajedno sa mnom u istoj prostoriji u kojoj je i moja kućna knjižnica,...

Projekt obuhvaća zajednički rad učitelja i knjižničara s učenicima na promociji školske knjižnice i svladavanju tehnike čitanja kod učenika, pri čemu želimo utjecati i na promjenu još uvijek čvrsto uvriježenog stajališta da školske knjižnice treba svesti samo na posudbu lektire. A uvažavajući činjenicu da uz kulturnu nakladništvo ima i komercijalnu dimenziju, nastojimo s nakladnicima...

Nema nam natrag: za naše vatreno krštenje, kao jedini gostujući act, rezerviran je središnji termin. Na noćnom naftom natkrivenu binu pod znoj i mazut penjemo se u ad hoc formiranoj tročlanoj postavi: novinarka HTV-a Ivana Dragičević na jednom mikrofonu, teoretičar i publicist Srečko Horvat na drugom, te potpisnik ove disfunkcionalne muzičke razglednice za rasklimanom baterijom bubnjeva. Svjetla se...

I neka se onda tu opali, neka pukne dvocijevka ili padne drvena letva, neka pukne kost tamo gdje je najtanje, najslabije, gdje će se i dalje šutjeti, gdje će se mrmoriti o teškim vremenima i tražiti objašnjenja bez potrebe za djelovanjem, potiho i po hodnicima, glupo i dosadno, baš tako, dosadno, jer mrmori se tako od pamtivijeka po istim tim hodnicima, a da se ništa konačno ni konkretno nije izrodilo,...