Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Rujana Jeger • 27.05.2013.

Caitlin Moran : Kako biti žena
Održava se
01.01.1901.

Stvarno, kako?

Mislim, jeste li ikada razmišljale o tome što je to što nas čini ženama, osim naravno - anatomije? I je li ta anatomija baš jedina razlika između Nas i Njih? Moram priznati, ne razmišljam baš često o tome kako je to biti žena. valjda sam se, nakon kojih tridesetak godina otkada sam to definitivno i naprasno postala, naprosto već navikla.

Možda mi je upravo zato pažnju privukao naslov knjige "Kako biti žena" britanske spisateljice Caitlin Moran - em je na naslovnoj stranici simpatična i neretuširana žena koja izgleda kao da bi mi mogla biti prijateljica, em je - kaže podnaslov "hrabra, inteligentna, duhovita i bez dlake na jeziku"- to su obično riječi koje se koriste kada je sadržaj knjige pun neugodnih i ozbiljnih tema - poput feminizma, abortusa, staklenog stropa, menstruacije i ostalih "ženskih" pitanja koja se obično smatraju preozbiljnima za ženske časopise. Pošto sam se i sama bavila takvim temama u raznim ženskim časopisima, mislila sam da u ovoj knjizi, ma koliko mi simpatična autorica bila - neću otkriti ništa novo, ništa što nisam već posisala, s - takoreći - majčinim mlijekom...

Ali prvo me iznenađenje dočekalo već na samom početku knjige;

"Postajati ženom bilo je otprilike kao postajati slavnom. Budući da je najprije uglavnom, nimalo zlonamjerno, ignoriraju - što je stvarnost većine djece - tinejdžerica iznenada postaje zanimljiva drugima te je bombardiraju pitanjima: Koju veličinu nosiš? Jesi li to već napravila? Hoćeš li spavati sa mnom? Imaš li osobnu iskaznicu? Hoćeš li probati jedan dim? Viđaš li nekoga? Koristiš li zaštitu? Koji je tvoj stil potpisa? Možeš li hodati u potpeticama? Tko su tvoji idoli? Radiš li brazilsku depilaciju? Kakvu vrstu pornografije voliš? Želiš li se udati? Kad namjeravaš imati djecu? Jesi li feministica? Jesi li samo koketirala s tim čovjekom? Što želiš učiniti?

 
TKO SI TI?

Sva ta smiješna pitanja postavljaju se trinaestogodišnjakinji samo zato što joj sada treba grudnjak. Isto tako mogli su postavljati pitanja i mom psu. Nisam imala pojma apsolutno ni o čemu."

Znate onaj osjećaj, kada upoznate nekoga - posve spontano, možda na tulumu (ili u redu za wc, kako to s ženskim prijateljstvima često biva) pa vas prenerazi onaj osjećaj prepoznavanja? Kada se slažete sa svime što ta osoba kaže, dapače - imate osjećaj da vam čita najdublje misli? Ono, kada vam nije jasno da niste u rodu s tom osobom (a ako je suprotnog spola, da se s njim/njom hitno želite - sroditi?) i kada se pitate kako to da se niste ranije sreli? Ukratko, kada vam se čini da je taj netko ultimativni dokaz da niste:

a. jedini na svijetu koji tako razmišljate...
b. blesavi što o tim stvarima uopće razmišljate, te samim time... 
c. ludi, ili...
d. sve gore navedeno

Eto, ja sam u ovoj knjizi našla svoju duhovnu sestru. Ženu koja se ne srami reći što je to što je čini ženom... i nazvati sve stvari pravim imenom.

 
VAGINA ILI P....?

Pa kada smo već kod imena i anatomije, upiškila sam se od smijeha kada sam čitala dio knjige u kojem autorica raspravlja s jednom od svoje šestero braće i sestara o tome kako nazvati svoju vaginu.

Problem s riječju "vagina", kaže Caitlin,  je taj što izgleda da vagine jednostavno, može se to reći bez uvijanja, nose lošu sreću. Samo bi je mazohist htio imati, budući da se njima događaju samo grozne stvari. Vagine se buše. Vagine se "pregledavaju". U njima se nalaze dokazi. Serijski ubojice ostavljaju stvari u njima, da bi se narugali inspektoru Morseu - kao da su vagine police u hodniku na koje odlažeš ključeve i sitan novac. Nitko ne želi jednu takvu za sebe.

Ne. Razjasnimo odmah sada - ja zapravo nemam vaginu. Nikad je nisam ni imala.

Moram priznati da bih sve ovo gore, a i dolje - mogla slobodno potpisati. Ja doduše, ponekad imam vaginu - obično je to jednom godišnje kada idem na redoviti pregled ili ponekad kada moram kupiti Canesten vaginalete a u apoteci se za vraga nalazi petero penzionera s opako nabrijanim aparatićima za uši, pa kad me apotekarica upita: "Želite li vaginalete sa ili bez kreme za tretiranje partnera?" ja naravno odgovaram - "Sa, hvala" - sigurna sam da bih to rekla i da sam sama na svijetu, čisto radi pritiska petero pari lagano zamagljenih očiju mrenama i naočalama od dna pivske boce koje se zabadaju u mene a zatim pogledom traže vjenčani prsten koji ne nosim. 

Ja osobno, poput autorice, također imam pi...u. Niti ja ne volim eufemizme tipa "tamo dolje" ili "ona stvar". Koja stvar?


LJUBAV

Naravno da knjiga nije o anatomskim razlikama između muškaraca i žena, iako sam ih posebno izdvojila - moja prijateljica Caitlin (nemojte misliti da je u međuvremenu nisam već našla na Facebooku i zatražila prijateljstvo, znate kako se mi žene znamo zaljubiti jedne u druge) o vezama govori također bez dlake na jeziku i dodiruje neke, među ženama gotovo pa taboo teme; na primjer govori o tome da kada počnemo stvarno hodati s nekim, upadamo u iscrpljujući paradoks, a to je da u ljubavi nije sve onako kako izgleda.

Uvjerene smo, naime, da muškarac može biti ludo zaljubljen u tebe i željeti provesti ostatak svog života s tobom, no to će ti dati do znanja na tako suptilne načine da će samo oni posebno nadareni i odlučni moći razabrati njegove prave želje. "Kao da je to Da Vincijev kod pa kad te muškarac izvede na večeru, neobavezno se poseksa s tobom i onda ne nazove dva tjedna, kao da postoji neki tajni izazov koji ti postavlja, a koji - uz dovoljno poznavanja matematike, pregledavanja antičkih pergamenata i kukanja na telefonu s prijateljicama - možeš dekodirati i konačno se udati, tj. pobijediti..."

Također je, kaže - uvijek moguće prepoznati kada je neka žena s pogrešnim muškarcem, jer ona tada ima puno za reći o činjenici da se u vezi ne događa ništa.

S druge pak strane, kada žena nađe pravu osobu, oni "jednostavno nestanu na šest mjeseci, a onda se odnekud pojave, blistavih očiju i oko pet kilograma teži."

 
GAĆOREKSIJA

No ipak bih posebno izdvojila pasus o gaćicama, koji smatram turboduhovitim, iako moram reći da se ne slažem baš posve sa autoricom kada kaže: "Ženama treba, kao osnovno ljudsko pravo, dati dovoljno donjeg rublja koje će se pripiti za vanjsko spolovilo kao morska zvijezda - a neće polako biti uvučeno zbog jake sile teže iznutra te upijeno zahvaljujući trenju zbog kretanja. To je suludo."

Možda to ovisi o anatomiji pojedine žene, ali sama sam isprobala veliki izbor gaćica, uključujući i muške (nemojte ih nositi ispod haljine jer ćete izgledati kao transvestit) i ženskih bokserica, te slobodno mogu reći da osobno nisam pobornica velikih gaća, za razliku od nje: "Trenutačno nosim jedne koje bi se mogle koristiti kao deka za prvu pomoć u velikom požaru Londona na bilo kojem mjestu u gradu, tijekom prvih četrdeset i osam sati. Protežu se od vrha mojih bedara do samog  pupka i gotovo da izgledaju kao imanje na koje mogu pobjeći tijekom vikenda..."

Te na njezino pitanje: "Zašto svoje dupe rješavamo resursa - primjerice dodatnog metra materijala - da bi nam bilo neudobno? Zašto smo podlegle gaćoreksiji?" odgovaram: zato što je moje dupe u stanju sažvakati ne samo bokserice već i kratke hlače od trapera, a ovisno o materijalu - čak i capri hlače. Samim time, ako već nešto treba žvakati, želim što manje materijala, kako ne bih sjedila na bali tkanine smotane kao u onim trgovinama gdje se kupuje metraža!

Međutim, svesrdno se slažem s tezom da su, kada je u pitanju seks, muškarci blaženo milostiva stvorenja. Njih nije briga koju vrstu gaćica nosimo. Kad jednom skinemo suknju, mogle bismo nositi i vreću s izrezanim rupama za noge i oni bi svejedno bili napaljeni.

Zato nosite one koje su vam najudobnije - bile one prabakine ili - nikakve.

 
F-WORD

Naravno, knjiga je puna fenomenalnih poglavlja o imanju i nemanju djece, depilaciji, menstruaciji, grudnjacima, kilaži, odrastanju, skidanju djevičnjaka, glazbenoj industriji (Caitlin je pisala za Melody Maker) muškarcima, modi, uzorima i abortusima - i sve su teme obrađene jednako provokativno i duhovito, čak dotle da mogu slobodno reći da mi se prvi put u životu dogodilo da nekoj ženi na nečemu zavidim! A najviše joj zavidim što je uspjela napisati ono što ja svojim prijateljicama tupim već godinama, ali nisam to uspjela tako dobro i koncizno sročiti:

"Kad na scenu stupi statistika tvrdeći da bi samo dvadeset i devet posto američkih žena i samo četrdeset i dva posto britanskih sebe opisalo feministicama, obično pomislim: Ta što vi mislite, moje dame, što je feminizam? Koji dio "pokreta za ženska prava" nije za vas? Je li to pravo glasa? Pravo na to da vas ne posjeduje čovjek za kojega ste se udale? Kampanja za jednaku plaću?"

I svaki put kada se s nekom ženom ulovim u raspravu o značenju feminizma te o tome da emancipacija nije otežala život moderne žene, već joj je samo dala mogućnost izbora, na kraju zaključim isto što i Caitlin: da nije bilo feminizma, ne bismo uopće mogle raspravljati o ženinu mjestu u društvu. Bile bismo "previše zauzete rađanjem djece na kuhinjskom podu - čvrsto držeći drvenu žlicu među zubima da ne biste bolnim krikovima ometale kartanje muškaraca - prije nego što se vratite zalijevanju poljskih zahoda živim vapnom."

Potpisujem. Evo i testa za one koje nakon ovoga još uvijek nisu sigurne jesu li feministice;

"Gurnite ruku u svoje gaćice.

a. Imate li vaginu?
b. Želite li vladati njome?

Ako ste odgovorile potvrdno na oba pitanja, čestitam! Vi ste feministica." Doduše, ovdje uskače sama sebi u usta pošto u uvodu piše da je njezin muž veliki feminist, baš kao i moj - a zadnji put kada sam gledala nije imao vaginu niti p...u. Mislim, moj muž.

Na njenog sam gotovo pa ljubomorna i otvoreno priznajem - ovo nije bila recenzija ni kolumna, ovaj tekst je jedno posve besramno ljubavno pismo.

I na kraju - unatoč kroničnom deficitu prostora te potencijalnom urušavanju mojih polica za knjige - ovo je definitivno jedna od onih knjiga koju ću, ispotcrtanu i punu "ušiju" držati kraj kreveta. Kao brzi lijek za depresiju, PMS, ili brzinsko navlačenje osmijeha.

I ne samo to - kupit ću je svim svojim prijateljicama.

A sada odoh vidjeti je li me Caitilin potvrdila za frendicu na Fejsu.

 

Caitlin Moran: "Kako biti žena"

Planetopija, 2013.

 
( Tekst je prvotno objavljen u magazinu / portalu Ženska posla )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –