Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Marijo Glavaš • 07.04.2014.

César Aira : Varamo

Što je prethodilo nastanku određenog književnog djela, koji su dijelovi onoga što je bilo prije knjige postali njenim (neposrednim) sadržajem i da li su, da se poslužimo riječima Césara Aire, uzrok i posljedica, nekom vrstom automatizma ili uzajamne fatalnosti, zamijenili mjesta i pretvorili se u istu priču - nije ovo ni približno dovoljan opis onoga što u svom romanu "Varamo" ispisuje ovdje citirani argentinski pisac, no neupitno pruža početnu (sumarnu) sliku autorove književne preokupacije koja je ukoričena u njegovoj prvoj na hrvatski jezik prevedenoj knjizi.

Intrigantni Argentinac čija su djela prevedena na više svjetskih jezika istodobno je hvaljen i osporavan kao vješt pisac. Ipak, na koju god se stranu opredijelili, neosporna je činjenica da je César Aire svojim specifičnim stilom čitateljima i ostatku književnog svijeta priuštio inventivno i zanimljivo štivo koje je autora učinilo jednim od najcjenjenijih južnoameričkih pisaca današnjice, a zajednicu potaknulo na raspravu. Ne čine li dobra umjetnička djela upravo to?

Koliko je poseban njegov stil jasno je, bez dodatnog istraživanja, već nakon prvog susreta s ovim argentinskim piscem i njegovim protagonistom, panamskim državnim službenikom Varamom, koji je, kako Aira piše, autor slavnog remek-djela moderne srednjoameričke poezije, poeme "Pjesma nevinog djeteta". No roman, pojašnjava pripovjedač, nije priča o Varamu koji nikad prije ni poslije čuvene poeme nije napisao ni slova književnog teksta, niti je čitao knjige, već je tekst koji čitatelj čita, iako ima romaneskni format, zapravo djelo povijesti književnosti. Preciznije, tekst je povijesna rekonstrukcija okolnosti nastanka Varamovog slavnog književnog djela.

Da bi stvar bila čudnija, Aira usred priče kojom među ostalim pojašnjava kako je isplata plaće u krivotvorenim novčanicama bila okidač koji je uznemirio Varama i pokrenuo ga (kao što je novac uvijek pokretač stvari, napomenut će autor kasnije) da naposljetku napiše slavnu poemu, na polovici knjige umeće dio u kojem eksplicitno, u obliku svojevrsnog mini-eseja, podastire tvrdnje kojima želi otkloniti svaku sumnju, ako ista do tog dijela još uvijek postoji, da je riječ o fikcionalnom djelu, te da za privid fikcionalnosti teksta koji čitatelj proučava valja okriviti korištenje slobodnog neupravnog govora kojim se iznose misli protagonista.

Uza svu pripovjedačku vještinu koju je pokazao romanom "Varamo" gradeći književno djelo od njegovih temeljnih sastojaka - mjesta radnje (Panama, grad Colón), vremena radnje (nekoliko godina nakon dovršetka gradnje Panamskog kanala) i osebujnih likova (Varamo, njegova stara majka Kineskinja koja prijeti susjedima, majčin kladioničar, dvije sestre švercerice Gongóra...) kao i zanimljivih i uvrnutih epizoda - Varamo koji pokušava preparirati ribu u položaju klavijaturista i njegovo osvještenje da riba nema ruke, utrke pripadnika gradske vlasti u kojima je cilj održavati konstantnu brzinu od 80 kilometara na sat, cvjetanje knjiškog piratstva ... - Airi prvenstveno valja udijeliti pohvale zbog sloja koji se krije ispod površine.

Pišući o samom pisanju, o onome što predstoji, što usmjerava, povlači i uzrokuje kao posljedicu jedno književno djelo, Aira ismijava čovjekovu potrebu da pojašnjava, racionalizira i ukalupljuje stvari, nastojeći ih na taj način približiti vlastitom poimanju stvari. Ovdje se posebno zadržava na književnoj kritici, pa uz pojašnjenje da je Varamo tekst koji predstavlja tek jedno viđenje u moru mnogobrojnih interpretacija i kombinacija koje se nude iščitavanjem i dovođenjem u korelaciju pojedinih elemenata slavne poeme ("jedne riječi, jednog stiha, pa i jednog sloga, jednog naglaska ili značenja riječi ili pak strofe, ulomka, pa čak i cijele pjesme"), napominje kako se tu zapravo radi o "eksperimentu (eksperimentu književne kritike), a eksperimenti moraju biti kratki da budu uvjerljivi".

Čitatelju koji voli otkrivati nove poglede u književnosti zasigurno će biti drago što je Cesar Aira prijevodom predstavljen domaćoj publici. Njegov drugačiji pristup književnom djelu i stvaranju teksta kao posljedicu ima priču koja čitatelju otkriva vezu između slatkiša kupljenog na ulici, šifriranih zvučnih poruka koje protagonistu odzvanjaju u glavi, krijumčara golf palica i jednog fikcionalnog državnog remek-djela koje je nastalo tako što je njegov autor uvažio dva potpuno suprotna savjeta. Roman "Varamo" pokazuje da Aira zna znanje, ima iskustvo vještog pisca, kao i da uživa u igri koju književnost i pisanje pruža.

Priča koja teži osvrtanju na podrijetlo umjetničkog djela, odnosno na inovativnost, prestaje biti priča: postaje nova stvarnost, ujedno oduvijek ista i svačija, napisat će Aira u ovoj knjizi. Kako god se promatralo roman Varamo i njegovu ludičku strukturu i stil, važnim se nameće istaknuti da je riječ o jako dobrom zapisu. Stotinjak stranica književnog otklona, mnoštvo redaka koji iz prizora u prizor potvrđuju da zaista ima istine (i dobro je da je tako) u izreci: licentia poetica. 

 
Cesar Aira: "Varamo"
Prevela Dora Jelačić Bužimski

Fraktura, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Varamo - César Aira –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –