Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Kristina Živković • 10.10.2010.

Christine Li i Ulja Krautwald : Put carice

"Svaka žena može biti carica - kad odluči preuzeti odgovornost za sebe i sve što s time dolazi. U trenutku rođenja svaka je žena jedinstvena i savršena. Poput sjemenke, u sebi nosi sve što joj je potrebno. Uspije li razviti i ostvariti svoje skrivene potencijale, postat će carica u svom vlastitom carstvu - bez obzira koliko ono bilo. Nakon što se oslobodi tradicijom uvjetovanih stavova o tome kakva bi trebala biti, naslada i moć, ljepota i mudrost u njezinim su rukama. Svaka žena odlučuje hoće li poći putem carice".

Ovim riječima počinje knjiga dviju vrsnih poznavateljica drevne kineske mudrosti življenja i očuvanja psihofizičkog zdravlja, sinologinje i liječnice tradicionalne kineske medicine Christine Li i sociologinje Ulje Krautwald. Svjesne da je riječ o univerzalnim, bezvremenim spoznajama koje jednako vrijede danas kao i u prohujalim tisućljećima, autorice su ih željele približiti suvremenoj čitateljici kako bi ih mogla primijeniti u privatnoj i poslovnoj svakodnevici, naučila se nositi s problemima i tegobama na koje nailazi, poraze pretvorila u pobjede i postala "carica" - odvažna, samouvjerena i slobodna žena koja istinski uživa u životu i zna se suočiti sa svime što joj on donosi, uključujući tugu, neuspjeh i gubitak, žena koja prepoznaje odgovarajućeg partnera i od sebe tjera one koji je iscrpljuju, uživa u ljubavi te se u potpunosti ostvaruje kao osoba koja se poštuje, osjeća dobro u vlastitoj koži i razvija svoje jedinstvene vrline i talente.

Da bi to postigla, "carica" treba osvijestiti i pratiti cikluse koji se izmjenjuju u njenom životu, održati tjelesnu i duševnu ravnotežu i time osigurati nesmetan protok Qija, pojma koji se često prevodi kao "(životna) energija", no zapravo označava sveukupnost, ekvivalentnost materije i energije, odnosno njihovu stalnu preobrazbu jedne u drugu.

Qi je osnova kineskog poimanja prirode, ključni pojam u kineskoj tradicionalnoj medicini i temelj životnog blagostanja, a kad on ne teče slobodno životna se esencija troši pa nastaju smetnje i bolesti - kako na fizičkoj, tako i na psihičkoj razini. Naime, kineska tradicionalna medicina čovjeku i njegovu zdravlju pristupa holistički ne razdvajajući tjelesno i duševno, jer kao što Qi objedinjuje materiju i energiju, tako i fizički čimbenici poput prehrane, iscrpljenosti i nedovoljnog kretanja utječu na duševno stanje, dok se psihički problemi, primjerice osjećaji nemoći, bezvoljnosti i nezadovoljstva, u konačnici manifestiraju na tjelesnoj razini u obliku zdravstvenih tegoba.

Da bi Qi nesmetano tekao a životna se esencija očuvala, u čovjeku se ravnomjerno trebaju izmjenjivati energije yina i yanga, povlačenje i otvaranje, hladnoća i toplina, sažimanje i širenje, odnosno pet elemenata transformacije kojima one upravljaju - voda, drvo, vatra, metal i zemlja. Jednako kao što u prirodi proljeće slijedi zimu, a jesen ljeto, tako se i u čovjekovu životu izmjenjuju razdoblja prevlasti spomenutih elemenata koji su, pak, povezani s određenim unutrašnjim organima te tjelesnim i duševnim stanjima.

Kad je osoba u psihofizičkom skladu, živi život punim plućima i ostvaruje svoje ciljeve, elementi su u savršenoj ravnoteži a qi slobodno protječe. Na to osim životnih navika znatno utječu i izvanjske okolnosti, odnosno reakcije na njih. Postoji vrijeme za druženje i vrijeme za osamu, vrijeme za akciju i vrijeme za nedjelovanje, važno je prepoznati o kojoj se fazi radi i očuvati sklad.

Da bi čitatelji(ca)ma približile drevno kinesko znanje o umijeću življenja i očuvanja zdravlja, autorice ovog intrigantnog i britkog štiva koje uistinu nema baš nimalo veze s instant-priručnicima za samopomoć, posegnule su za životnom pričom carice Wu Zhao (624. -705.), kćeri dobrostojećeg seoskog trgovca drvom koja je od samo jedne u nizu carevih konkubina postala prva i jedina žena koja je ikada vladala u patrijarhalnoj staroj Kini.

Obrazovana, sklona umjetnosti i naprednih pogleda, uvela je reforme koje su državi i narodu donijele prosperitet. Zbog njenog nepokornog duha  konzervativni konfucijanci su je žestoko kritizirali, no Wu Zhao borila se kako zna i umije u društvu koje nije blagonaklono gledalo na ženu koja uzima konce u svoje ruke.

Pa ipak, ova knjiga nije feministički pamflet, ona govori o tome da je na samoj ženi odluka hoće li biti cijenjena ili ne, držati do sebe i znati se brinuti za sebe, pronaći istinsko zadovoljstvo u davanju i primanju ljubavi te vlastitoj seksualnosti. Pojedinom pričom iz života carice Wu Zhao započinje svih deset poglavlja ove knjige, i one služe kao ilustracija problema kojim se ono bavi - od osjećaja neuspjeha, neuzvraćene ljubavi, tuđeg omalovažavanja, do "ženskih jada" poput PMS-a i menopauze.

Naravno, nije riječ samo o tjelesnim problemima, već i o s njima usko povezanim duševnim stanjima, i obrnuto. Deset spomenutih poglavlja odražava isto toliko razvojnih faza u životu žene, no one nisu vezane samo uz životnu kronologiju - djetinjstvo, mladost, zrelost, starost - već i uz različita stanja kroz koje žena prolazi u kraćim i dužim vremenskim ciklusima, odnosno kad se nađe u određenim okolnostima.

Kratka epizoda iz života carice Wu Zhao služi kao primjer čestih situacija s kojima se žena suočava, nakon čega slijedi njihov opis u kontekstu svakodnevnog suvremenog života, objašnjenje toga što se događa na energetskoj (psihofizičkoj) razini, te na kraju savjet što učiniti u datim okolnostima. Potonji osim uputa za razvijanje pravilnog stava i poduzimanje poželjnih koraka, uključuje i recepte za pripravu biljnih čajeva, meditacije i vježbe, a potom slijedi niz caričinih izreka koje kratko i jasno sažimaju znanje i stav koji valja usvojiti.

Zanimljiva, izazovna i nimalo površna, knjiga "Put carice" istovremeno je sažeta biografija fascinantne žene i uvod u drevno kinesko umijeće življenja koje se, iako nastalo u davno doba i izvan Zapadnog civilizacijskog kruga, može savršeno uklopiti u sada i ovdje. Riječ je o djelu koje potiče na preispitivanje i upoznavanje sebe, vlastitih stavova o životu i postupaka koji su vremenom postali navika, djelo koje uči kako osluškivati glas vlastitog tijela i duše. Djelu koje, mada prvenstveno upućeno ženama, može biti jednako zanimljivo i korisno muškarcima.

"Put carice" upečatljivo je i snažno djelo koje uistinu može prodrmati i potaknuti na promjenu nabolje.


Christine Li i Ulja Krautwald: "Put carice : kako suvremenoj ženi mogu pomoći tajne drevne Kine"

Planetopija, 2010.

( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Put carice –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –