Čitajte djeci: Slikovnice o životinjama

Djeca vrlo dobro reagiraju na sve što ima veze sa životinjama. Od rana igraju se plastičnim dinosaurima raznih boja i veličina, opetovano gledaju dokumentarce o životu životinja na raznim kontinentima te slažu šumske i domaće životinje po redu na kuhinjskom stolu ili, još gore, po hodniku da na njih nagazimo bosi po noći. Tu dječju ljubav prema životinjama treba iskoristiti i čitati im što više raznolikih tekstova o zečevima, mačkama, psima, magarcima i kitovima. Jer kroz priče o životinjama djeca susreću bića različita od sebe, a opet dovoljno slična da bi s njima mogli suosjećati. Kroz sudbinu kratkovidne žirafe mogu promišljati svoju potrebu za naočalama ili nekim drugim pomagalom. U priči o prijateljstvu patke, vjeverice i mačke prepoznat će svoje odnose s prijateljima iz vrtića ili s igrališta.

Osim toga, i ne manje važno, životinjske sudbine mogu nam idealno poslužiti kako bismo djecu upozorili na važnost očuvanja prirode u kojoj životinje žive, objasnili im pojam prirodnog staništa na njima prispodobiv način, i započeli otvarati pitanja poput ekologije, recikliranja, dopuštenih mjesta za odlaganje otpada i sl. 

U nastavku su preporuke slikovnica kojima su glavni likovi životinje. 
 

Ilustracija: Manuela Vladić-Maštruko

Edukativna slikovnica o životu plavetnih kitova, najvećih životinja na svijetu, ilustrirana u mnogim nijansama plave boje. Glavni lik – mali kit Mauro – detaljno opisuje svijet kitova, kako žive, čime se hrane, kako se glasaju i dozivaju, te zbog čega su kitovi sisavci kao i mi. Spominje i njihova magična imena poput Mjesečeva pjega ili Plavi vulkan. U drugom dijelu priča se fokusira na suživot ljudi i kitova, i razne načine na koje ljudi ugrožavaju te životinje – buka motora ometa njihovo dozivanje pa se ponekad nasuču na obalu, teretni brodovi znaju ih udariti, a najviše ih ugrožavaju krivolovci.

Pravi se zaplet događa kad malenoga Maura krivolovci pogode harpunom i cijelu noć s majkom provodi u strahu i iščekivanju. Onda se događa neočekivani obrat – ronioci su razrezali konopac i oslobodili ga, pokazavši time kako bi se ljudi trebali ophoditi prema životinjama. Na kraju slikovnice nalazi se vrlo koristan rječnik pojmova pa se djeci mogu objašnjavati riječi poput harpun, jato, koraljni greben, sisavci ili nasukavanje. 
 

Ilustracija: John Parra

Priča o poznatoj meksičkoj slikarici Fridi Kahlo, jednoj od rijetkih žena u dominantno muškom slikarskom svijetu, ispričana kroz njezinu brigu za ljubimce, njezine animalitose – imala je dva majmuna, papagaja, tri psa, dva purana, mačku, orla i lane. Djeci su zanimljiva i dopadljiva egzotična imena tih životinja i rado ih ponavljaju – Granizo, Gertrudis, Bonito, Señor Xolotl, Señorita Capulina, Señora Kosti (odmah na početku se nalazi izgovor svih imena). Slikovnica je vizualno vrlo atraktivna – ilustrirana je lijepim žarkim tonovima koji pomalo vuku na boje koje je sama slikarica koristila.

Nakon što je s djecom pročitate kao uobičajenu priču o životinjama, treba im pokazati i njezinu drugu stranu – život Fride Kahlo koji ovdje nije ispričan. Zajedno pronađite Meksiko na karti svijeta, uvedite ih u svijet njezinih šarenih slika i pokažite im žarkoplavu kuću u kojoj je živjela. Objasnite im da je bila jako bolesna od mladosti, čak toliko bolesna da je godine provela ležeći u krevetu, ali unatoč toj velikoj prepreci nije odustala od slikanja niti od svoje vizije umjetnosti: imala je stalak i slikala u krevetu. Životna priča Fride Kahlo govori o ustrajnoj borbi s teškom bolešću i neodustajanju.
 

Ilustracija: Gill McLean

Duhovita slikovnica o žirafi koja jako loše vidi, ali nikako ne želi nositi naočale jer se boji da bi s njima izgledala smiješno. Zbog slabog vida spotiče se i zabija u drveće i sudara s drugim životinjama, upadajući u razne nevolje, no i dalje odbija lijepe ružičaste naočale koje su joj izradile druge životinje. Umjesto da ih nosi, odlučuje na glavu staviti zaštitnu kacigu, nositi na repu zvonce, nositi čizme i kolut na napuhavanje i razna druga smiješna pomagala.

Priča je to o empatiji drugih životinja prema pomalo šašavoj žirafi, ali i o njezinom prihvaćanju svoga nedostatka. Na kraju je s naočalama tako dobro vidjela da je mogla preskočiti bubamaru! 

Ova je slikovnica pogodna za čitanje s manjom i većom djecom, puna je duha i djeca će se s cijelom pričom i pojedinim likovima na raznih razinama moći poistovjetiti. Ne samo da poznaju nekoga tko nosi naočale – ili ih i sami moraju nositi, već se otvaraju pitanja drugih vrsta pomagala. Netko slabije hoda pa mu je potreban štap ili štaka, netko drugi sjedi u invalidskim kolicima, a oni koji su posve slijepi imaju bijeli štap i treba im pomoći prema potrebi. Najvažnije je s djecom u razgovoru doći do toga da su sve te pojave normalne i da se ničega ne treba sramiti. 
 

Ilustracija: Isabelle Arsenault

Vizualno prekrasna slikovnica s čarobnim bojama i kontrastima, dijelovima koji svjetlucaju i ilustracijama u krupnim planovima koji djecu obuzimaju toliko su čitavo vrijeme „unutra“, potpuno proživljavajući doživljaje malenih i radišnih pčela. Život pčela i njihove sposobnosti prikazane su prilično fascinantno i priča nudi razne teme za razgovor s djecom. Detaljno je opisano kako pčele izrađuju med i koje su im sve sposobnosti za to potrebne, te kako žive s obzirom na izmjene godišnjih doba. Na kraju slikovnice nalazi se kratki edukativni dio koji nam omogućuje da djeci jednostavno objasnimo zašto se za pčele moramo brinuti i kako bi naš svijet izgledao kad ih ne bi bilo. Priča sadrži vrlo malo teksta pa se može čitati manjoj i većoj djeci, a razne detalje možete dodati i sami. 

Dodanu vrijednost priči daju ritmični dijelovi koje djeca brzo zapamte i rado ponavljaju, poput pčelinje pjesmice: Maši! Puši! Brzo! Suši! Za vrijeme čitanja obuzet će vas i razni zvukovi: jer pčela zuji i bruji - djeca u tome zujanju jako uživaju - a polja su se uzvrvjela cvijećem. Cijela je priča puna magičnih riječi koje se rijetko koriste poput slad, nektar, smola ili rilce. I istina je da nam slikovnice poboljšaju vokabular. Kako znam? Znate li što znači riječ ulište? Ne? E pa i ja sam je naučila čitajući ovu slikovnicu!
 

Ilustracija: Helen Cooper

U bijeloj kolibi u šumi, koja je i sama nalik na bundevu iz naslova, zajedno žive Vjeverica, Mačak i Patak. Ondje skladno provode dane: kuhaju juhu od bundeve, sviraju i sve je mirno. No jednoga dana patak je poželio biti glavni kuhar i u kolibi je začas nastao metež, velika svađa, čak i tučnjava. Patak uvrijeđeno odlazi, a prijatelji, kad shvate da im je bez njega pusto i žalosno, odlaze ga tražiti. 

Priča govori o tome da je ponekad nažalost potrebna samo mala glupost da bi se važno prijateljstvo uprskalo. Naglašava važnost zajedništva kroz hranu: jer kad nam nedostaje prijatelj i kad se bojimo za njega, ni juha nam ne prija. Kraj nam poručuje da je u prijateljstvu važno praštati i popuštati, ali da sve ima svoje granice i da ne valja u svojim zahtjevima pretjerivati. Dobra je to prilika da se s djecom razgovara o granicama u bilo kojem odnosu, ali i da im se, primjerice, objasni kakav su instrument gajde i kako se sviraju. Ilustracije koje priči daju starinsku komponentu, podsjećajući na knjige kakve su nama roditelji čitali, dobro ilustriraju emocionalna stanja likova, naglašavajući njihovu sreću i tugu, i to djecu dodatno uvlači u priču, čineći je uvjerljivijom. Načula sam da u Hrvatskoj izlazi i nastavak, već mu se veselim!