Diablo Cody : Lutkica
Statistika kaže da preko 90% ljudi koji zarađuju seksom je seksualno zlostavljano. No Diablo Cody imala je sasvim obično djetinjstvo. Ocjenjuje ga s plus četiri; “osam od deset”. Ipak, dobra je curica u jednom trenutku odbacila uzlaznu karijeru u marketinškoj agenciji kako bi se bavila striptizom - i na kraju završila u skučenom “terariju” peep showa, danonoćno masturbirajući pred procesijom raznih perverznjaka.
“Quelle frustracija” uzdahuje u svom ispovjednom romanu “Lutkica” zbunjena žrtva “ružičastog gulaga”. A zbog čega sve to? Lova je svakako bila dio odgovora na to pitanje. Postojalo je i neke privlačnosti u tom mata-harijevskom, šljaštrećem odredu striptizeta. Diablo poteže čak i vjerski nauk prije Drugog vatikanskog koncila, što ju je “vjerojatno sjebalo i učinilo kurvastvom”.
Sumnja pomalo i na obitelj: možda ipak nije slučajno da je ona postala striptizeta, a brat ovisnik o kokainu!? A sociološki sasvim ispravno poentira kad kaže da je striperski šik infiltrirao mladenačku supkulturu, a u suvremenom društvu seksualni egzibicionizam predstavlja normu, a ne devijaciju...
Ukratko, vrlo efektan izvještaj s prve striperske crte: “Lutkica” je “pjenušava zabava” (LA Times) ali i sasvim ozbiljna literatura. Roman ne nudi “iskupljenje”; “takve priče nemaju vrhunac”. Ali on je ipak došao. Oni kojima je ime Diablo Cody zvuči poznato na dobrom su tragu. Pet godina nakon striperskih večeri Diablo Cody je na Akademijinoj večeri podigla u vis Oscara za originalni scenarij (“Juno”). To se zove “epilogom”.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )