Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 23.10.2014.

Emir Imamović Pirke : Vršenje dužnosti

Krimi žanr nije nepoznanica na ovim prostorima. Od svačije omiljene lektire, "Dobri duh Zagreba" Pavla Pavličića nekoć do "Izbacivača Majke Božje" Nenada Stipanića danas, krimi romani uvijek su nailazili na više kritičkog odobravanja od ostalih oblika žanrovske fikcije. Nije na odmet spomenuti kako trenutna posttranzicijska i neoliberalna društvena klima izrazito pogoduje kriminalu, korupciji ili pisanju o istome. A ako u jednadžbu još ubacimo fascinaciju kriminalom i tranzicijskim društvom devedesetih u dokumentarcima poput kultnog "Vidimo se u čitulji" ili činjenicu da su serije poput HBO-ovog modernog klasika "The Wire" (da je "The Wire" roman bio bi smatran velikim američkim romanom) kriminalistički žanr učinile temom intelektualne debate, ne moramo se čuditi ponovnom interesu za takozvanom hardboiled prozom.

Imamovićevo "Vršenje dužnosti" spada upravo u taj okvir - tvrdokuhanu prozu prilagođenu ovom stoljeću i (poglavito) ovom društvu. Gotovo pa nije morao "dotjerivati" stvarnost da bi napisao ovakav roman. Priča je relativno jednostavna: načelnik policije brutalno je ubijen u vlastitom uredu.  Iz nekog razloga zbog toga ne nastaje prevelika strka. Ivor Bošnjak, čovjek u krizi ili nadomak krize srednjih godina, biva imenovan vršiteljem dužnosti načelnika policije. U miks ubacite liječenu narkomanku koja je kći bivšeg načelnika, Ivorove prijatelje koji, svaki na sebi specifičan način, proživljavaju krizu srednjih godina te dnevnik  pokojnog i polupismenog načelnika i dobijemo narativ čiji rasplet nije ništa revolucionarno na području žanra.

Što onda ovu knjigu čini dobrom? Siže, izvedba i tri maloprije spomenute stvari: Ivorovi prijatelji koji predstavljaju razne stupove društva, svjetonazore i načine nošenja s krizom srednjih godina, zatim Asja, kći bivšeg načelnika koja predstavlja novi tip femme fatale, manje glamurozan i više primjeren 21. stoljeću i konačno sam dnevnik koji, komad po komad, daje bolji uvid u odnos bivšeg načelnika i Asje.

Dakle, Ivorovi prijatelji (osim što su im nadimci izuzetno nemaštoviti, što je opet u redu s obzirom na to da noir izvrsno podnosi klišeje) predstavljaju na svojevrstan način različite stupove društva i različite životne priče. Dugi je kriminalac koji se, implicira se, obogatio tijekom devedesetih. Prvo je bio vlasnik videoteke, nešto kasnije vlasnik diskoteke, zatim vlasnik vinoteke i konačno vlasnik hotela. To što je Ivor svjestan kako je Dugi došao do zarade ukazuje na nešto širu sliku, tj. uvriježenu praksu ignoriranja „krupnih riba" i privođenja sitnih kriminalaca u svrhu "pumpanja" statistike.

Simfonija je propali gitarist koji je postao komunalni inspektor, dakle predstavlja skupinu neprilagođenih, vječnih adolescenata koje frustracija "običnim životom" nagriza. Besmrtnim riječima Joea Strummera: "Do you want to make tea at the BBC/Do you want to be, do you really want to be a cop?". Kant je, dakako, diplomirao filozofiju, a nakon toga i komparativnu književnost, dakle dva smjera iz kojih se ne može izvući profit. On, začudo, vodi možda najsređeniji život te i dalje redovito čita knjige i gleda filmove koji nose predznak "kultni" ili "art". Pile je onaj koji je najgore prošao od cijele ekipe. Fizikalac kojeg progoni osjećaj srama, u nedostatku rješenja na kraju odlučuje napustiti zemlju.

Odnos Asje i drugih likova tj. dežurne femme fatale i drugih likova je, kao i u svakom dobrom hardboiled krimiću, ono što stvara dinamiku. U ovom je slučaju Asja nečija kći, nečija ljubavnica, nečiji izvor informacija, a njena problematična prošlost i enigmatičnost čine stvari još zanimljivijima.

Možda je najzanimljivija činjenica kako protagonist, Ivor Bošnjak, nije surovi i cinični frajer a la Philip Marlowe. Bošnjak je neodlučan, pasivan i nesiguran muškarac koji s okolišanjem prihvaća novi posao. Samim time, čitatelj dobije mnogo humaniju i pristupačniju priču i, na neki način, reviziju noira. Dakle, čar ove knjige nije u narativu koliko analizi nezdravog i disfunkcionalnog društva, nezdravih i disfunkcionalnih međuljudskih odnosa i cijene koju zbog toga plaćamo.

Čitati u jednom dahu. Možda dva.

 

Emir Imamović Pirke: "Vršenje dužnosti"

Algoritam, 2014.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –