Erica Jong : Začin mog života

Kaže se, ako je ženska seksualnost skroviti šumski puteljak s isprepletenim granama i zarastao u paprat, onda je muška seksualnost osmerotračni njemački autobahn na vrhuncu prometne gužve.

Na ovu, pomalo i seksističku usporedbu, žene najčešće reagiraju čuđenjem i praktičnim pitanjima. Kako muškarci s tim autobahnom u glavi uopće uspijevaju voziti auto? Kako uspijevaju rascijepiti atom? Za atom ne znam, ali voziti nije lako, pažnja je izrazito disperzivna, rastrzana između crvenog svjetla na semaforu, tramvaja koji dolazi s desne strane, automobila koji je upravo zakočio, ženske noge koja se ukazala na nogostupu, i koja se još jednom, sasvim umanjena, provjerila u bočnom retrovizoru, plavuše koja prelazi preko zebre na suprotnoj strani raskrižja, i dakako vozačice iz vjetrobranskog retrovizora koja sjedi u automobilu iza.  

Sve u svemu muška seksualnost je velika priča, nešto poput golemog krokodila zatvorenog u kutiji šibica, dakle pomalo i misterij. No ako je seksualnost misterij onda je to prvenstveno misterij šumskog puteljka, a nikako ne autobahna, jer naravno, nešto poput "misterija autobahna" je kontradikcija sama po sebi.

U zbirci "Začin mog života : Stvarne žene govore o stvarnom seksu" Erica Jonga je skupila tekstove na temu ženske seksualnosti i najboljeg seksa. Cilj je - planinarsko markiranje i mapiranje šumskog puteljka. O ženskoj seksualnosti može se sustavnije čitati još od početka šezdesetih kada dostupnije postaju knjige poput "Ljubavnika Lady Chatterley" (prvi puta objavljen u Firenci 1928.) ili Alfred Kinseyeva zloglasna studija "Seksualno ponašanje žene" objavljena 1953. godine.

Pukotine se u to vrijeme pojavljuju na svim stranama normirane seksualnosti, ali seks je još uvijek pod kakvom-takvom kontrolom, posebice što se tiče žena, žudnja je prljava, izvanbračni seks proskribiran, a gotovo svaki otklon od norme ilegalan. No stari je svijet definitivno počeo pucati kada su o seksualnosti progovorile žene, uključujući tu i Ericu Jong i njen "Strah od letenja" (1973).

Pitanje koje se postavlja sa zbirkom "Začin mog života" (stih iz pjesme Bessie Smith "I Need A Little Sugar In My Bowl") jest gdje smo danas, pola stoljeća kasnije. Na to pitanje odgovara dvadeset-devet žena, mahom spisateljica i novinarki najuglednijih časopisa i novina, i mahom Amerikanki koje žive u New Yorku.

Glavni masmedijski provodnici današnje ženske seksualnosti - razni priručnici za samopomoć, hollywoodske romantične komedije ili serija "Seks i grad" - najčešće reproduciraju istu žensku viziju savršenog kič-života koji sada, uz savršenog muškarca i savršeni brak, uključuje i savršeni seks. Inzistiranje na posjedovanju savršenog seksa predstavlja identificiranje s uspješnom srednjom klasom; baš kao što i inzistiranje na muškarčevoj sposobnosti uzdržavanja bračne zajednice, te povećanju njene potrošačke moći.

Sa stvarnošću to nema puno veze. Sumnjam da prosječna suvremena žena može nešto dijeliti s glamuroznim junakinjama „Seksa i grada" koju djeluju odalečeno od svoje ženske baze kao što su to nekada djelovale filmske pin-up zvijezde poput Jane Russell ili Jane Mansfield.

Stari svijet je nestao, ali prostor između seksualnosti pretilih konobarica iz McDonaldsa ili oronulih sredovječnih činovnica, te s druge strane rampe konzumerističkog kapitalizma, seksualnosti diva iz "Seksa i grada" - kao da je sve veći. Jedne kao sistemske luzerice teško uopće nalaze partnere u suvremenom svijetu, živeći same ili kod roditelja, a druge prekidaju s muškarcima zato jer oni žele s njima razgovarati nakon seksa ili zato jer imaju gorak, neugodan okus sperme (oboje - epizode "Seksa i grada").

U taj procijep nam sada dolazi knjižica Erice Jong. U njoj nažalost nema seksualnosti pretilih konobarica iz McDonaldsa ili sredovječnih usamljenica, no okupljena američka spisateljska elita pokriva relativno širok spektar ženske seksualnosti: od infantilnog seksa, tinejđerskog seksa, prvog seksa, promiskuitetnog seksa, postporođajnog seksa, gerijatrijskog seksa, seksa s gušenjem, seksa nakon uspješno pobijeđenog raka, ili svih vrsti najboljeg seksa ("Katkad je to prozor / Širom otvoren u Montauku / I tako je sunčano / Da nosiš samo sunčane naočale / Gledajući van / Dok te on uzima straga / Znojeći se i uzvikujući", piše u stihovima Eve Ensler).  

Kao i uvijek kod sličnih zbirki, našlo se u "Začinu mog života" nekoliko izvanrednih tekstova (Gail Collins, Anne Roiphe, Jessica Winter, Min Jin Lee, Karen Abbot, Eve Ensler, Liz Smith). Istina neke se "stvarne žene" pišući o "stvarnom seksu" skrivaju iza izmišljenih priča; neke pišući o svojoj seksualnosti tek reproduciraju priču o svom uzornom društvenom statusu, onako ga definira evanđelje prema "Seksu i gradu". No nekoliko autorica daje upečatljiv uvid u svoju seksualnost, i uopće suvremenu žensku seksualnost.

Susan Cheever bez zadrške priznaje da je jedini seks - seks s neznancem: "I brak može biti seksi, ali, iz mojeg iskustva, nikad nije predmetom maštarija." Linda Gray Sexton priznaje eksperimentiranje s erotskom asfiksijom. Neke o najboljem seksu pišu kao o seksu koji se (još) nije dogodio - što može biti vrlo indikativno. Baš kao što je indikativno da niti jedna ne piše o frigidnosti.

Između onih koje su se ševile prije seksualne revolucije i onih poslije kao da nema razlike. Očito, seksualna revolucija nije izmislila seks; ima tu i puno individualnog: netko se mogao kao lud ševiti tokom četrdesetih i pedesetih, a netko je mogao ostati junferom i tokom šezdesetima i sedamdesetima.

Možda i najzanimljiviji u tom "nekad-i-sad" smislu je tekst Ericine kćeri Molly Jong-Fast. "Ja sam mamina najgora malograđanska mora" kaže ona. "Stanujem na Upper East Sideu. Imam troje djece - sve od istog muškarca! Nikad nisam spavala s muškarcem koji nosi kaubojke. Nikad nisam bila u seks-klubu." Molly je očita žrtva seksualne revolucije. Majka joj se toliko puta udavala, govorila o seksu, pisala o seksu, prešetavala gola po kući, i nazivala svoje muževe "jebežljivim izviđačima", da je to kod Molly izazvalo pobunu protiv promiskuitetnog seksa.

Jer pobuna protiv staraca - pa bila to i pobuna protiv najjebežljivije generacije nakon što je kuga pogodila Veneciju - ipak je obaveza svake generacije.

 
Erica Jong: "Začin mog života : Stvarne žene govore o stvarnom seksu"
Prevela Suzana Keleković

Planetopija, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )