Indokina na Balkanu

Četvrt milijuna žena iz Ukrajine, Moldavije, Rusije, Vijetnama, Burme i Kambodže govore da će uvesti u Srbiju, kako bi se oženili bezbrojni momci koji na pragu srednjih godina sami žive po zabitima i uništavaju demografsku bilancu otadžbine. Prije desetak godina jednaku je stvar, ako se sjećate, u nas predlagao jedan neobični pop, samo što je on gospođice mislio naveliko nabavljati s Jamajke.

Jamajkanske su cure za hrvatske neženje ostale, nažalost, samo usputna zamisao, ali naši susjedi načinili su, čini se, ozbiljan poslovni plan. Istražili su tržište, za početak, i otkrili da u Moldaviji i Vijetnamu živi zapanjujuće mnogo udavača kojima je želja naučiti praviti prebranac, gibanicu, slatko od dunja i druge delicije koje svaka srpska snaha beziznimno mora znati spremiti, sve da je probudiš u dva u noći, s temperaturom trideset devet sa četiri. Mlade Kambodžanke upravo se otimaju koja će se udati u srpsku zabit.

"Ja bih u Žitorađu", kaže jedna.

"Eh, sve bi vi u Žitorađu", uzdahne bespomoćno službenik što u Phnom Penhu razgovara s kandidatkinjama. "Nema više Žitorađe. Imam jedno mjesto u Varvarinu."

"Di je to?"

"Kod Kruševca. Dobra prilika. Mladoženja mlad dečko, u veljači napunio pedeset treću. Velika kuća, četiri sobe, kuhinja, kupaonica, špajza, uveo vodu preklani..."

"Ima li traktor?" prekine ga djevojka.

"IMT 539, 2004. godište, dobro očuvan, velika kabina, kompresor, servo volan, s beračem kukuruza."

"Ajde dobro", reče Kambodžanka, premda kao malo nevoljko. Nije ni ona s kruške pala, IMT 539 s beračem kukuruza baš i nije bogzna kako sjajna prilika.

Kako se čini, Srbija će lako naći planiranih dvjesto pedeset hiljada nevjesta. Dobra je to vijest, jer bi zaista bilo neugodno da ih uvezu manje pa da krene otimanje i mućke, da se momci posvađaju i zla krv zavlada selima. Ne bi prošlo bez krvnog delikta da se neki Radosav, na primjer, predbilježi za ženu iz Moldavije, kraj svoje žive i zdrave, rođene žene Olivere. A našlo bi se svakako mudrijaša koji bi iskoristili priliku i uzeli po dva ili tri komada, dok drugi ne bi ništa uhvatili.
 
Krenulo bi se vjerojatno i podmićivati članove komisije za dodjelu žena. Petsto eura za mlađu od trideset. I još dvije stotine da je sisata. Ako ne bi imali jaku vezu, najbolje čemu bi se mogli nadati je neka kratkovidna, niska i debeljuškasta Burmanka oštećena u transportu.

"Kako oštećena u transportu?" začudi se mladoženja.

"Pala s voza", objasni predsjednik komisije jednostavno.

Kad već takve slučajeve spominjemo, kod uvoza žena svakako bi se trebalo držati standarda o kvaliteti, da se ne kupuje druga klasa. Ili, ako se već uzima škart, neke lijene debeloguze šporkuje, bezvoljne u krevetu, koje bi povazdan s uvijačima u kosi žderale napolitanke i gledale meksičke sapunice, treba tražiti veliki popust. O takvim stvarima srpske vlasti moraju nesmiljeno pregovarati s kambodžanskim, moldavskim, ukrajinskim, ruskim, burmanskim i vijetnamskim dobavljačima. Da sam ja na njihovom mjestu, znao bih kako se postaviti.

"Gdje su vam garancije, gospodo?" upitao bih. "Nismo ni mi blesavi. Za svaku nevjestu očekujemo petogodišnju garanciju, osiguran servis i rezervne dijelove."

Od žena iz uvoza treba tražiti sistematski pregled, svaka kandidatkinja mora pred komisijom napraviti najmanje deset sklekova, trideset trbušnjaka i istrčati sto metara za manje od petnaest sekundi. Zatim proći pismeni i praktični ispit iz poznavanja kulinarskih osnova, ručnog rada i njegovanja stoke. Misli se, naravno, na živinu, ne na supruga. Osim toga, ako se očekuje da te djevojke rode novi naraštaj nacije, ugovorom ih valja obavezati da do tad i tad lijepo izvole isporučiti toliko i toliko zdravih potomaka, najmanje pedeset posto muških, jer netko, jasno, treba braniti zemlju.

"Oj, burmanska mati, nemoj tugovati", pjevat će srpski regruti. Dobro, ovo je u originalu naša pjesma, ali vjerojatno bi se našla i neka srpska koju bi mogli prilagoditi.
 
Ostvari li se ovo, ni u jednoj državi koja graniči sa Srbijom više se neće mirno spavati. Zamislite samo kakva će to biti opaka mješavina - otac Srbin, majka iz Vijetnama? Vijetkongovac sa šajkačom, vrhunski treniran gerilac koji genetski nasljeđuje i blistavi ratnički genij vojvode Obilića i generala Ho Ši Mina. Jebali smo ježa ako samo krivo pogledamo Srbiju.

Iskustvo miješanja sa ženama iz jugoistočne Azije u svakom smislu bi promijenilo ovu zemlju. Među tradicionalnim jelima srpske kuhinje za koju godinu našli bi se mnogi zanimljivi recepti. Skakavci s kajmakom, na primjer. Zeljanica s bambusovim mladicama. Podvarak s udavom. Pseća plućica na kiselo. Djevojčice će odlaziti u susjeda sa šalicom preko šora...

"Mama pravi šopsku salatu, a nestalo nam sojinog umaka."

S dvjesto pedeset tisuća nevjesta iz Rusije, Vijetnama, Burme i Kambodže naši prvi susjedi u idućih pedeset godina vjerojatno će procvjetati i u privrednom smislu.

"Napredak je čudesan", izvijestit će zaprepašteno dopisnik Financial Timesa. "U proizvodnji i kapitalnim ulaganjima, na tržištu novca čvrsto su zauzeli prvo mjesto u regiji. Srbija je postala azijski tigar!"

A sada je dosta. Probudimo se.

Šaljivo je to, drage čitateljice i dragi čitatelji, kada pogledate kakve se lude ideje šetaju po glavama desničara. Svejedno je li posrijedi državni tajnik u Ministarstvu socijalne skrbi Republike Srbije ili onaj naš šašavac iz Hrvatskog populacijskog pokreta, koji je mislio tražiti žene na Jamajci, uvijek i svuda su to jednaki mozgovi.

Zacijelo bi se i u Kongresu Sjedinjenih Država našao neki takav politički klaun koji misli da bi administracija trebala uredovati čak i u tako intimnim stvarima kao što je izbor bračnog partnera, da država funkcionira kao agencija za spajanje parova za sramežljive i siromašne mladiće iz pasivnih krajeva i dovodi im djevojke kao krave što se dovode na rasplod bikovima. Štošta se toga da pročitati iz ove idiotske ideje.

Pod jedan je, naravno, njihov potpuno sramotan stav o ženama, koje bi se uvozilo kao robu. Pod dva, objektivan je problem da je u našim selima zaista mnogo nesretnika koji zbog bijede i zaostalosti sebi teško mogu naći ženu. No, to se svakako ne da riješiti da im u Trećem svijetu nađeš nevjestu koja je jadna kao i oni. Što ćeš dobiti kada spojiš takvo dvoje sirotana na goloj ledini?

Kad bolje razmislim, umjesto uvoza žena, trebalo bi izvoziti desničare.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )