Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Božidar Alajbegović • 01.11.2009.

Irena Rašeta : Kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku?

Irena Rašeta

Kao dugogodišnja potpredsjednica udruge SFera, Irena Rašeta u razgovoru za naš portal govori o povijesti i budućim aktivnostima tog već više od 30 godina starog društva koji okuplja zaljubljenike u znanstveno fantastičnu, horor i fantasy literaturu (te strip i film), upoznaje nas sa značenjima termina fandom, steampunk i space opera,  a čitatelji mogu saznati i ponešto o njezinoj knjizi pripovijedaka koja ovih dana izlazi iz tiska, kao i o knjigama koje je urednički potpisala, SF konvencijama, časopisu «Ubiq» itd.

 
Božidar Alajbegović: Irena, počnimo s terminologijom... što je spekulativna fikcija, a što SF?

Irena Rašeta: Pa SF može biti kratica i za spekulativnu fikciju, ali se više koristi za science fiction, odnosno znanstvenu fantastiku. No, kako se obično sve te fantastične stvari meću na istu hrpu (znanstvena fantastika, fantasy, nadnaravni horor i svi mogući podžanrovi i izvedenice), koristi se naziv spekulativna fikcija kako bi ih objedinio.

Međutim, neki pisci, poput Margaret Atwood - koja izrazito mrzi kad je se stavlja u neke žanrovske okvire - koristite taj termin upravo da bi se odijelili od znanstvene fantastike. Razni su razlozi za to - uglavnom ekonomske naravi - i nemaju konkretno veze s nekakvom književnom teorijom, žanrovskim podjelama i slično.

Kakav je profil prosječnog ljubitelja SF-a u Hrvatskoj - kakvi ljudi čitaju, gledaju i žive znanstvenu fantastiku?

Ne bih rekla da postoji neki određeni profil ljubitelja SF-a - to su različiti ljudi, različitih zanimanja, godina i interesa koje, eto, slučajno povezuje i ljubav prema žanrovskoj fikciji u jednom (knjige) ili svim mogućim oblicima (filmovi, serije, igre). Danas kad većinu vremena provodimo za kompjuterima, radeći i družeći se na internetu i zapravo živimo živote u budućnosti o kojima su neki SF pisci pisali, svi smo pomalo geekovi i svima nam se, s Facebookom, Twitterom i sličnim društvenim mrežama, društveni život dobrim dijelom odvija u virtualnom svijetu, tako da ona slika društveno neprilagođenog SF geeka više ne pali.

Premda, moram to reći, pravi SF geek je posebna vrsta geeka :) Čisto zbog njegove ljubavi (da ne kažem fanatizma) prema žanru. Ali, opet, time se nimalo ne razlikuje od recimo pravog ljubitelja nogometa ili pravog zaljubljenika u operu.

Što vas osobno fascinira kod takve vrste književnosti?

Oduvijek sam voljela znanstvenu fantastiku jer me vodi nekamo gdje nisam nikad bila, u glavu mi stavlja ideje koje mi nikad prije nisu pale na pamet i navodi me da razmišljam o stvarima za koje nisam mislila da bi me ikada mogle zanimati. A kad je sve još i kvalitetno napisano, kad misli teku, priča funkcionira, a rečenice fasciniraju, onda jednostavno ne shvaćam kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku.

Što je to fandom, i koliki je točno onaj hrvatski?

Fandom je termin kojim se označava supkultura sastavljena od fanova koji dijele zajednički interes - tako nekako kaže definicija na Wikipediji. Dakle, u SF smislu, fandom obuhvaća sve fanove koji se aktivno ili tek pasivno bave žanrovima spekulativne fikcije.

Hrvatski je fandom poprilično velik s obzirom na broj stanovnika i u usporedbi s fandomima u zemljama poput Francuske ili Njemačke. U Hrvatskoj organizirani fandom ima tradiciju od preko 30 godina, kod nas postoje brojni klubovi, društva i udruge kao i nekoliko velikih konvencija na kojima se fanovi druže. Ujedno, u prilog nam ide što je Hrvatska mala zemlja, pa nam je i lakše spojiti se, održavati kompaktnima i uopće doći u prvi plan.

Koje su razlike između pisaca, djela i čitatelja fantasyja i znanstvene fantastike?

Ja sam sklona misliti kako su znanstvena fantastika i fantasy dijametralno suprotni žanrovi: dok znanstvena fantastika napreduje (u pozitivnom ili negativnom smislu), fantasy nazaduje (u pozitivnom ili negativnom smislu). U znanstvenoj se fantastici istražuje koliko daleko ljudski rod može doći u tehnologiji i vlastitoj evoluciji, ali isto tako koliko se brzo s istom tom tehnologijom i evolucijom može samouništiti. Fantasy, s druge strane, istražuje duhovniju stranu ljudi, istražuje mitologije i vjerovanja, vraća nas korijenima, ali ponekad i previše vraća u prošlost.

Međutim, jako je puno fanova kojima su SF i fantasy podjednako dragi, mada će uvijek biti i onih koji jednostavno čitaju samo fantasy i onih koji jednostavno čitaju samo SF. To je stvar ukusa. A ima i onih koji se uopće ne opterećuju okvirima, pa čitaju sve što im dođe pod ruku, bilo žanrovsko ili ne. Kao što sam rekla, fanovi su različiti ljudi različitih interesa, izvana nimalo drukčiji od "normalnih" ljudi koje ne zanimaju knjige, nogomet ili opera. Mislim da ih se ne može smjestiti u nekakve bokseve i pričati o njima kao o Borg kolektivu samo zato što ih slučajno zanima jedna grana književnosti. Ne postoji koral za ljubitelje biografija niti za čitatelje poezije, pa tako ne bi trebao postojati ni za SF fanove. Ja se prva ne bih u njemu ugodno osjećala znajući da me, na temelju ograda koje nisam sama gradila, netko određuje i definira.

A što su steampunk i space opera i ima li toga u Hrvata?

Zgodna je definicija da je steampunk "tehnološki napredna prošlost", a space opera "društveno nazadna budućnost". Drugim riječima, steampunk se odvija u prošlosti u kojoj je tehnologija, bazirana na parnome stroju, naprednija nego što je doista bila. Riječ je zapravo o alternativnoj povijesti s tipičnim punkerskim mentalitetom.

Space opera se, kao što joj samo ime kaže, odvija u svemiru. Dakle, riječ je o dovoljno naprednoj tehnologiji za građenje svemirskih brodova i putovanja na daleke i egzotične planete. Obično je riječ o nekakvoj avanturi, koja počinje spašavanjem mladića ili djevojaka u nevolji, a završava borbom protiv zlih galaktičkih imperija i općenito grandioznim poduhvatima spašavanja ljudske rase i samog svemira od podjarmljivanja zlim silama ili, pak, potpunog zatiranja.

Steampunk i space opera su vani bili - i još uvijek jesu - jako popularni, ali kod nas nisu uzeli nekog većeg maha. Ima ih, dakako, space opere možda više od steampunka (budući da je starija i duže prisutna od njega), ali nema pisaca koji su se bavili isključivo jednim ili drugim žanrom, već im ulaze u sveukupan opus.

A horor u Hrvata - postoji li i tko ga piše?

Horor u ovim našim žanrovskim okvirima - dakle, nadnaravni horor - kao i svugdje u svijetu, i u Hrvatskoj ima dosta poklonika. Opet, pišu ga autori koji se općenito bave spekulativnom fikcijom, ali za razliku od steampunka ili space opere, ima pisaca koji su se isključivo opredijelili za pisanje horora.

Najpoznatija njegova predstavnica kod nas je vjerojatno Viktoria Faust, mada postoji određeni interes i za pisanje horora u dječjoj književnosti, gdje bih posebno spomenula Darka Macana i njegov serijal knjiga o neruševačkim junakinjama i junacima (za sada su objavljeni "Dlakovuk" i "Jadnorog", a željno se iščekuju "Pampiri").

Prije par godina su izašle i dvije zbirke horor priča: "Zagrob" i "Priče o vampirima", a horora se inače da naći bilo gdje gdje se objavljuje spekulativna fikcija.

Zašto se u Hrvatskoj znanstvena fantastika, fantasy i horror smatraju manjevrijednim žanrovima, i kad će tome doći kraj?

Ma nije to samo u Hrvatskoj, tako je svugdje i možda ne sasvim bez razloga. Znanstvena fantastika je stekla lošu reputaciju vlastitim zaslugama: počela je kao trash literatura za jednokratno zadovoljenje čitalačkih potreba tinejdžera. Međutim, u međuvremenu je odrasla i stasala u jednu vrlo lijepu književnost, no prljava prošlost nikako da joj se oprosti. Fantasy i horor, pak, imaju sličan hendikep zbog trash literature nastale na temelju kojekakvih kompjuterskih igara i franšiza. I premda to ne znači da ti žanrovi ne mogu proizvesti lijepu književnost, sve jedno zajedno sa znanstvenom fantastikom upadaju u isti koš trivijalne i manje vrijedne literature.

Naravno, kako kaže Sturgeonov zakon, 90% svega je sranje, pa tako nije svaka ne-žanrovska knjiga koja se objavi najviši domet svjetske književnosti, a isto vrijedi i za SF. Međutim, teško je uopće probiti se do toga da se SF knjige razmatraju ravnopravno s ostalima, kad su već unaprijed stigmatizirane.

Kad će tome doći kraj? Možda kad tržište i materijalna dobit prestanu određivati koja je knjiga vrijedna čitanja, a koja nije. Što znači - možda nikad.

Dugo godina bili ste potpredsjednica udruge SFera. Možete li ukratko predstaviti  udrugu - kad je i kako nastala, tko su osnivači i što je sve udruga od osnutka do danas ostvarila i organizirala?

To ću morati u vrlo šturim crtama jer društvo SFera ima tradiciju dugu preko 30 godina. SFera je nastala 1976. u Zagrebu iz jednostavne želje fanova da se međusobno druže i razmjenjuju mišljenja o znanstvenoj fantastici. Podrobnu priču o nastanku lijepo je ispričao doajen hrvatskog SF-a i jedan od njenih osnivača, Krsto A. Mažuranić, pa bih sve one koje zanimaju detalji uputila na našu web adresu: http://sfera.hr/about/povijest/. Priča je zbilja zabavna i zanimljiva.

A postiglo se jako puno: od osnivanja prvog SF društva i organiziranja prve SF konvencije na prostoru bivše Jugoslavije i samim time uspostavljanja tradicije hrvatskog fandoma, do osnivanje jedine žanrovske nagrade (također se zove SFERA) u Hrvatskoj, organizacije jedinstvene SF knjižnice, koja i dan danas djeluje u sklopu SFere, objavljivanja časopisa i knjiga, oblikovanja pisaca, kritičara, urednika i samih čitatelja, organizacije SFeraKona, najstarije i još uvijek najveće domaće SF konvencije, koja svake godine okuplja na stotine fanova iz cijele Hrvatske, organizacije književnih tribina i predavanja na kojima se promiče domaći SF i mnogo, mnogo toga drugog ...

Moglo bi se reći da je SFera zapravo zaslužna što domaća SF književnost danas i dalje postoji i što je na tako visokom nivou. Nakon gašenja časopisa "Sirius", kad je nastala praznina za sve domaće pisce koji više nisu imali gdje objavljivati, SFera je počela izdavati SFeraKonske zbirke priča, u kojima je stasalo nekoliko generacija autora i čitatelja i koje su zapravo potakle izdavanje konvencijskih zbirki i u drugim dijelovima Hrvatske i otvaranje novih prostora za domaće pisce.

Kad govorim o odgajanju i oblikovanju domaćih čitatelja, to zbilja i mislim. Smatramo to jako važnom aktivnošću jer je nažalost i dan danas česta pojava da će domaći čitatelji radije pročitati i najgori strani trash nego domaću knjigu koja je objektivno bolja. To se događa jednostavno po nekoj inerciji ili zbog neutemeljenih predrasuda. SFera to nastoji promijeniti zalažući se za objavljivanje domaćih autora, organiziranjem radionica pisanja fantastike i promoviranjem domaćeg SF-a gdje god stigne.

Ima li udruga svoje prostorije i gdje se nalaze? Plaćaju li članovi članarinu i što dobivaju za taj iznos?

Da, SFera ima prostorije na zagrebačkoj Kajzerici, međutim trenutno je u tijeku renoviranje, pa smo u privremenim prostorijama u Sigetu (Aleja pomoraca 17) gdje se sastajemo i družimo svakog utorka nakon 21 sat. Nažalost, trenutno smo bez knjižnice, koja će, kad se vratimo na Kajzericu, biti bolja i ljepša nego ikada prije :)

Godišnja članarina iznosi bijednih 50 kuna, a pogodnosti su mnogobrojne :) Svi članovi Društva imaju pravo sudjelovati u programima i aktivnostima SFere, koristiti knjižnicu, arhive i ostale materijale Društva, te imaju pravo na popust za SFeraKon.

Što je u SFerinom planu i programu do kraja 2009. i u prvoj polovici 2010.?

Do kraja godine imamo par zanimljivih programa: u tijeku su 4. Macanova fantastična (m)učionica - radionica pisanja SF-a; zatim ciklus predavanja o zlim računalima te ciklus predavanja i književnih tribina koje se odvijaju jednom mjesečno u Profil Megastoreu u Zagrebu. Osim toga, SFera će i ove godine prodavati svoje knjige i promovirati se na Interliberu (štand dijelimo s nakladnicima Mentorom i Fibrom).

Za 2010. najvažniji je projekt, kao i svake godine, organizacija SFeraKona, u što ulazi i organizacija natječaja za likovne i literarne radove osnovnoškolaca i srednjoškolaca, objavljivanje SFeraKonske zbirke priča (koja će biti posvećena spomenutim žanrovima steampunku i space operi, a za koju se priče mogu slati do 12. 12. ove godine) i žiriranje za nagradu SFERA. Nakon SFeraKona, život opet kreće regularnim tokom s predavanjima, književnim klubovima i radionicama i, ako se do tada preselimo natrag na Kajzu, reorganizacijom knjižnice.

Recite nam nešto više o sebi, što ste po profesiji, kako i gdje zarađujete lebac? Ako se ne varam, u nekim knjigama u impresumu stoji "urednik: Irena Rašeta". Koje su to i kakve knjige?

Za lebac zarađujem prvenstveno prevodeći knjige i stripove sa španjolskog i engleskog jezika, bavim se i podukom španjolskog jezika te o SF-u i knjigama pišem za magazin Plan B.

Pisanje fikcije i uređivanje knjiga i časopisa spada, na žalost, samo u domenu hobija. Samostalno sam uredila dvije knjige: zbirčice "Blog.SF" i "Bludućnost", sudjelovala sam u uređivanju ovogodišnje SFeraKonske zbirke "Strune nemira", a između ostalog uređujem i SF portal i magazin NOSF (www.nosf.net).

Uskoro izlazi vaša prva samostalna zbirka pripovijetki "Cabrón". O kakvim se pričama radi i zašto baš taj (prekrasan) naslov?

U "Cabrónu" su skupljene moje najbolje priče od 2001. naovamo. Uglavnom su priče SF tematike, a zalutala je i pokoja fantasy i horor priča :) Pisanje fikcije je zapravo moj poziv, mada se njime zbog kojekakvih stvarnih i samonametnutih obaveza najmanje bavim i voljela bih se jednoga dana nazivati piscem, a onda potom svime onim ostalim, a ne obrnuto. Knjiga izlazi (držimo fige) sada za Interliber.

Naslov zapravo nema lijepih konotacija jer se u španjolskom najčešće koristi kao psovka :) Tako ako na španjolskom želiš nekoga "počastiti" epitetom "đubre" ili "kurvin sin", kažeš mu "cabrón". Naslov zbirke je uzet od jedne od priča, koja je, pak, naslov dobila prema imenu glavnoga lika, koji je, jadničak, uvijek u životu bio "jebena stranka".

Eto dokaza da lijepozvučna riječ nužno ne mora imati i takvo značenje :-). U međumrežju ste već godinama vrlo aktivni - na kojim vas sve virtualnim adresama potencijalni čitatelji mogu naći?

Prije svega na NOSF-u (www.nosf.net) i blogu Ire's corner office (ire.nosf.net) i na svim mogućim i nemogućim društvenim mrežama. Održavam i stranice SFere i SFerakona (www.sfera.hr i www.sferakon.org) te Ubiqa (ubiq.nosf.net).

Što je to NOSF?

Najjednostavnije rečeno: portal i magazin posvećen SF-u u svim agregatnim oblicima. Prije svega, pratimo svjetska i domaća SF zbivanja, a onda se bavimo i svime ostalim što nosi SF predznak.

Godišnje se u Hrvatskoj održava cijeli niz konvencija znanstvene fantastike - upoznajte naše čitateljstvo sa specifičnostima svake od njih i objasnite im što sve propuštaju ako ih ne pohode.

Jako komplicirano pitanje, a ujedno i jako jednostavno. Konvencije služe druženju fanova - to im je primarna funkcija koju sasvim zadovoljavajuće ispunjavaju. Uz druženje, tu je i "popratni" program koji se sastoji od predavanja, projekcija filmova, radionica, predstavljanja knjiga, zabavnih igara i kvizeva, sajmova i svakakvih drugih zanimljivosti. Sve su konvencije u Hrvatskoj manje-više u svojim temeljima iste, razlikuju se jedino po tome fokusiraju li se više na tzv. "zabavni" ili "intelektualni" sadržaj, mada sve je to zabava, razlog za druženje, promociju i razmjenu mišljenja.

Zašto godišnju SFeraKonsku proznu zbirku više ne uređuje Darko Macan?

Dosadilo mu je, želio je vidjeti može li to netko obavljati bolje i/ili drugačije od njega, želio se posvetiti novim projektima, uređivati neke druge knjige, više sam pisati i objavljivati ... ne znam koji je razlog, možda je neki od ovih, a možda nijedan. To bi trebalo pitati Darka Macana, ja mogu samo nagađati.

Što je pak "Ubiq"?

"Ubiq" je književni časopis posvećen spekulativnoj fikciji, koji dva puta godišnje izdaje nakladnička kuća Mentor (u vlasništvu pisaca i urednika Darka Macana i Tatjane Jambrišak), a uređuju Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak. "Ubiq" objavljuje SF priče domaćih autora, ali i eseje o domaćem i svjetskom SF-u.

I za kraj,  jeste li zadovoljni posječenošću tribina "SFera u Profilu"?

Navodno je Profil jako zadovoljan našim književnim tribinama, a zadovoljni smo i mi jer imamo priliku promovirati SF širem profilu publike nego smo inače navikli. Zadovoljni smo i posjećenošću - uvijek se nađe lica koje ne poznajemo, dakle ljudi koji nisu iz fandoma, što znači da ispunjavamo misiju zbog koje smo došli.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –