Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Ivana Buljubašić • 26.06.2019.

Jasna Horvat : OSvojski

Jasna Horvat: OSvojski

OSvojski Horvat Jasna
Bizarij Horvat Jasna

Sveučilišna profesorica i književnica Jasna Horvat u 2019. godini obilježava deset godina od objavljivanja svojih triju romana – "Az" (Naklada Ljevak),  "Bizarij" (Naklada Ljevak) i "Krijesnici" (Algoritam). Brojnost autorskih tekstova objavljenih u jednoj godini (2009.) dala je naslutiti kako će se intenzivna književna produkcija nastaviti te ne čude epiteti autoričina opusa koji su uslijedili, primjerice, naziv opusa Ars Horvatiana koji je 2016. skovala Dubravka Oraić Tolić.

U novome romanu "OSvojski" (Naklada Ljevak 2019.) Jasna Horvat ponovno se zaokuplja likom Eugena Savojskog, točno deset godina nakon što je taj lik posredno prikazala u romanu "Bizarij", posvećenom gradu Osijeku. Njezin osmi roman uklapa se u konceptualni niz kojim autorica nastavlja permutirati i iskušavati zadanosti forme teksta, a njime odaje svojevrsni hommage liku i djelu Eugena Savojskog te iznova u žarište književne obrade postavlja grad Osijek. Roman "OSvojski" svoje je predstavljanje doživio netom nakon izlaska iz tiskare, u travnju 2019. godine na gala Vodikovoj svečanosti u okviru osječkog simpozija Kreativna riznica.

Riječ je o još jednom autoričinu romanu koji možemo razmatrati u nizu romana ispisanih na tragu književnosti ograničenja bliskoj skupini Oulipo, po kojoj se autorica izdvaja na suvremenoj hrvatskoj književnoj sceni.

Auron Horvat Jasna
Vilikon Horvat Jasna
Alikvot Horvat Jasna
Vilijun Horvat Jasna
Atanor Horvat Jasna

U sedam smo romana mogli čitati o Konstantinu Ćirilu i njegovoj posvećenosti glagoljskomu pismu, značenjima i simbolima njegovih pismena (Az), o gradu Osijeku kao središnjoj točki povezivanja mnogih poznatih povijesnih osobnosti ("Bizarij"), o kodu ljepote te njegovoj matematičkoj uvjetovanosti i upisanosti u prirodu i bića ("Auron", Naklada Ljevak 2011.) te o mitološkim bićima vilama koja spajaju naoko nespojive osobnosti – Marka Pola i Kublaj-kana ("Vilikon", Naklada Ljevak 2012.). Osim toga, autorica je ponudila i ključ za tumačenje međuljudskih odnosa matematičkim konceptom alikvota ("Alikvot", Algoritam 2014.), a nakon što se činilo kako je „Manifestom aksiomatske književnosti“ zaključila vlastitu poetiku, dvije godine nakon objavljena manifesta vratila se Marku Polu i Kublaj-kanu te ih povezala Putom svile ("Vilijun", Naklada Ljevak 2016.)., a kemijskim je reakcijama ljudskoga tijela i periodnim sustavom elemenata odčitala svakodnevicu zamršenih ljudskih (su)postojanja ("Atanor", Naklada Ljevak 2017.).

Romanom "OSvojski" Horvat postavlja u centar pripovijedanja lik poznatoga vojnog stratega i ratnika Eugena Savojskog, koji se nerijetko pojavljuje u historiografskim zapisima kao ključna osoba za razvoj grada Osijeka 17. i 18. stoljeća. Naime, riječ je o osobnosti koja je grad postavila na tadašnju geografsku kartu Habsburške Monarhije, uključivši ga u vizionarski niz gradova utvrda kojim je Monarhija odbijala i kontrolirala napade Osmanskoga Carstva. Eugen Savojski postaje pripovjedač romana koji se u kratkim dnevničkim zapisima osvrće na svoj život, odluke koje su ga obilježile, obiteljske odnose koji su ga označili, bliske vojskovođe i careve koji su ga vodili i oblikovali. Osim ispovjednih zapisa, u najavama poglavlja karata te uvodnom i zaključnom poglavlju prisutan je i glas sveznajućeg pripovjedača koji progovara deset puta kako bi  u svojevrsnim metakomentarima vodio čitatelja kroz ograničenja kojima je roman konstruiran.

Dosadašnja je književna ograničenja Jasna Horvat ostvarila usvajanjem matematičkih, gramatičkih i prirodno-znanstvenih modela. Tako je u Azu ograničenje bio simbolički, matematički i grafemski ustroj glagoljskoga pisma, u "Bizariju" gramatičko pojašnjenje načina vezivanja, u "Auronu" određenje ljepote prema pravilu zlatnoga reza, u "Vilikonu" i "Vilijunu" – opraštanje Marka Pola i Kublaj-kana omeđeno magičnim kvadratom broja 12, u "Alikvotu" – potreba za dijeljenjem vlastite osobnosti kodirano alikvotskom mandalom te u "Atanoru" – pojašnjenje (su)postojanja u okviru periodnog sustava elemenata. Tomu nizu romana pisanih ograničenjem pridružuje se "OSvojski", koji je također proistekao iz ograničenja, ali ovaj put povezanih sa strategijom, ratom i hazardom.

Na tematsko-motivskoj razini ograničenje je vezanu uz navadu pripovjedača Eugena Savojskog hazardiranju u životnim i kartaškim igrama. Na razini forme riječ je o trima ograničenjima kojima su obilježena poglavlja i potpoglavlja romana – kartaškoj igri piket i igri šah, igrama kojima je bio sklon slavni vojskovođa, te bacanju dviju kockica kao ključnoj poveznici s odlukama o strateškim potezima. Služeći se šahovskim figurama i igraćim kartama, autorica je modelirala roman u osam poglavlja („Rijeke“, „Vrata“, „Okusi“, „Skakači“, „Dečki – lovci“, „Kraljice – dame“, „Kraljevi“, „Asovi – topovi“) od po četiri potpoglavlja (primjerice, poglavlje „Rijeke“ čine četiri potpoglavlja „Drava“, „Dunav“, „Sava“ i „Tisa“, a poglavlje „Skakači“ potpoglavlja „Ludwig Badenski“, „Maksimilijan II. Emanuel“, „Maximilian von Petrasch“ i „Alexandre Bonneval“ itd.). Ključ za gonetanje romana nudi pak peritekst naslovljen „HorvArt“, a riječ je zapravo o vrlo kratkoj bilješci o autorici te popratnom komentaru o kodiranju romana: 

„Uočivši kako je jednak broj igraćih karata i šahovskih figura, Jasna je Horvat na igraćoj ploči romana OSvojski književnu igru zaigrala s trideset i dva igraća lika. Tako su četiri rijeke kartaške sedmice te ujedno i četiri pješaka govoreno jezikom šahovskih figura. Kako su rijeke kartaške sedmice, vrata su osmice, okusi su devetke, skakači su desetke, dečki – lovci kartaški su dečki i šahovski lovci, kraljice – dame kartaške su kraljice, šahovski pješaci i šahovske kraljice, kraljevi su kartaški kraljevi, šahovski pješaci i kraljevi, dok su asovi – topovi kartaški asovi i šahovski topovi.“ (307)

Usto, roman je podijeljen na četrdeset i dva poglavlja, tj. potpoglavlja, a što je ukupan zbroj točaka na dvjema igraćim kockama. Iako nisu povezane s igrama šah i piket, kocke i parafrazirana poznata rečenica „Kocka je bačena!“ predstavljaju, kako tumači Milica Lukić, zaokruženu cjelinu koju je autorica prošla baveći se Eugenom Savojskim i njezin povratak prvome romanu posvećenom Osijeku – "Bizariju". Svakako treba spomenuti i njegovu ulogu u "Antiatlasu" (Naklada Ljevak 2014.) i "Atanoru", ali i poemi Ars Eugenium objavljenoj u publikaciji Ars Andizetum (Horvat, Mijoč, Zrnić, Institut Andizet 2018.).

 

Lik i djelo Eugena Savojskog povezuje se u Horvatičinu opusu nužno uz grad Osijek, a uz glagoljicu se pokazuje autoričinim ključnim književnim preokupacijama. Poveznica grada Osijeka i glavnoga lika romana tako je u osmome romanu eksplicirana već naslovom i Eugenovim aliasom u romanu – OSjetnik OSvojski. Riječ je o poigravanju riječima u kojima postoje glasovna podudaranja – vlastitih imenica Osijek i Savojski te glagola osvojiti kojima autorica čini subjektivni neologizam. Njime se ponajprije naglašava Eugenova pripadnost prostoru – Osijeku, već i zbog toga što je nadomak grada, u Bilju, dao izgraditi jedan od svojih dvoraca. Osim toga, neologizmom se implicitno i karakterizira pripovjedač/lik koji grad osvaja, ali i koji gradom biva osvojen, stoga se u Osijeku prepušta užitcima koje mu grad pruža.

S druga pak strane, njegovim imenom u romanu – OSjetnik, upućuje se na želju da se pripovijedanjem o sebi i gradu pokaže onu stranu koju kao slavni vojskovođa često zatomljuje i koja nije dijelom historiografskih zapisa – osjećaji. Stoga romanu pogoduje stilizacija u obliku dnevničkih zapisa jer mu taj žanr dopušta ispovjednu notu kojom se razotkrivaju strahovi, želje, boli i osjećaji koji se pripisuju OSvojskom. Također, neologizam OSvojski tretira se i kao grafostilem, a Milica Lukić u pogovoru ističe i to da nije slučajnost da prvo slovo čini grafem O koji nalikuje na kružnicu, a u tom je svjetlu moguće izdvojiti spomenutu činjenicu da se romanom zaokružuju autoričino bavljenje temom Eugena Savojskog.

"OSvojski" osvaja pozornost čitatelja i vizualnom razinom teksta, a što se može zahvaliti grafičkoj urednici Ani Pojatini. Osim što svakome potpoglavlju prethode obojene ilustracije igraćih karata imenovane prema potpoglavlju, i u ovome je romanu autorica dosljedna svojoj citatnoj riznici te nakon svakoga potpoglavlja nudi različite citate vezane uz motivsku razradu potpoglavlja. Ti su citati izdvojeni i postavljeni u šahovske crne i crvene kvadrate, a položeni su u knjizi na jednoj stranici ili čak dvjema te dodatno ispresijecani simbolima igraćih karata. Crno-crvena kombinacija romana usko je povezana s Eugenovim likom i njegovom dvostrukom prirodom, binarnostima kojima je okružen i koje ga određuju (starost – mladost, razaranje – stvaranje, život – smrt, kršćanstvo – islam, istok – zapad). Riječ je o bojama kojima se u romanu označavaju njegovo vojničko i redovničko iskustvo, čime se ističe njegova aktivnost i važnost kao velikoga vojskovođe s kraja 17. i početka 18. stoljeća, ali i povučenost, pustinjaštvo, odricanje i nerijetka usamljenost: „Prisegnuo sam na celibat i svojim odricanjem od bračnog života spojio vojnički (crveni) i redovnički (crni) poziv. Postao sam vojnikom opatom čiji će najveći uspje¬si biti ostvareni na istočnom bojištu.“ (173)

I ovaj je autoričin roman premrežen QR kodovima, a dovršen je tek učitavanjem posljednjeg QR koda – snimkom predstavljanja romana na Kreativnoj riznici. Predstavljanju romana prethodila je dramatizacija poeme Ars Eugenium u izvedbi glumca Filipa Severa, skladatelja i pijanista Luke Gotovca, u režiji Roberta Raponje, dok je produkciju potpisala Josipa Mijoč. No, osim što nudi audiovizualni prijenos vlastita predstavljanja, roman je jedinstven i po tomu što svako njegovo poglavlje, tj. potpoglavlje prati QR kod čijim se učitavanjem čitatelju nudi zvučni zapis teksta. Roman tako supostoji u dvama medijima – u tiskanoj knjizi te na mreži, točnije platformi Vimeo.

Osječka je autorica time i u ovome romanu otišla korak dalje te ponudila čitatelju drukčije iskustvo čitanja, a ono će možda presudno biti za one čitatelje koji nerijetko odlažu knjige zbog svakodnevnih obveza i brzine življenja suvremenim načinom života. Oni koji se knjigama ne stignu vratiti i čitati, sada ju mogu i slušati te u videozapisima pregledavati njezino predstavljanje. S neskrivenom namjerom autorica je objavila da Osijek vidi gradom koji osvaja te je romanom Savojskog „usvojila“ u Osijeku, a spajanjem zvučne i tiskane knjige ponudila je mogućnost privlačenja čitatelja tiskanomu mediju knjige.

Jasna Horvat

OSvojski

  • Naklada Ljevak 04/2019.
  • 320 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789533552651
  • Cijena 139.00 kn

Kao hrabar i smion ratnik tim je pobjedama postavio klasične uzore europskoj strategiji. Podrijetlom Talijan, a po odgoju Francuz svoj je vojnički i ratnički genij darovao Austriji. Za tom je usložnjenom prirodom jedne povijesne osobnosti, već provučenom kroz filtar vlastita književna teksta kojim je definirala svoju OS i prostor prepoznavanja, Jasna Horvat ponovno posegnula kako bi se okušala u novom ograničenju kao moranju svoje oulipovske poetike.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –