Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Tema • Piše: N. Bartolčić • 21.11.2011.

Koncept & sadržaj vs. Vašar & po(s)niženja knjiga

Bilo bi zapravo bolje da je moguće ustvrditi da je sunčani bečki vikend prevagnuo nad novozagrebačkim maglama, i da je to glavni razlog zbog kojeg je nedavni posjet sajmu knjiga  u Beču Buch Wien ostavio potpuno oprečan dojam u odnosu na netom prije toga
trodnevno bauljanje paviljonima 5 i 6 Zagrebačkog velesajma u kojima se tradicionalno smjestio sajam knjiga Interliber.

Kada nam je prije mjesec dana stigao poziv za posjetu sajmu knjiga Buch Wien 2011., još uvijek u širim okvirima relativno manje poznatoj manifestaciji u odnosu na sajmove u Frankfurtu ili Leipzigu (prvi Bečki sajam knjiga održan je 2008. godine) činila se „nesretnom" koincidencija da se zagrebački i bečki sajam održavaju gotovo u identične dane (razlika je bila samo u dva dana, Interliber je počeo u utorak, a sajam u Beču u četvrtak, a oba su završila u nedjelju 13. studenog), no kasnije se pokazalo da je i te kako imalo smisla posjet ovogodišnjem Interliberu skratiti na samo prva tri dana i po prvi put posjetiti Buch Wien.

Na početku treba razjasniti da ako je za nekoga sajam knjige isključivo mjesto (tj. ogromna knjižara) na kojem će moći kupiti knjigu po drastično sniženim cijenama, „poniženim" i na razinu jedne kune po knjizi, ili čak i manje, tada ovaj tekst slobodno može i preskočiti jer ga nastavak vjerojatno neće zanimati. No zato će možda zanimati one koji bi npr. željeli jedan novi, drugačiji i suvremeniji Interliber.

Prvu stvar koju zamijetite u Beču po dolasku na sajam jest da ste ušli u jedan moderni sajamski prostor, svijetao i prostran, gdje se komforno osjećate još od predvorja gdje kupujete kartu, i gdje možete i stojeći popiti svoju prvu dnevnu dozu kave ili čaja, dok ste prethodno u garderobi mogli odložiti sve što bi vam moglo smetati pri razgledavanju sajma.

Konceptualno, Buch Wien (10. - 13. studenog) se uklapa u još jednu komplementarnu manifestaciju, književnu manifestaciju "Lesefestwoche" (festival čitanja) koji traje od 7. do 13. studenog, tako da se brojni nastupi pisaca dijelom odvijaju i na samom sajmu, baš kao i na brojnim mjestima u gradu Beču. Jednostavan i vrlo logičan koncept koji sinergijom dvije manifestacije knjigu kroz cijeli tjedan stavlja u fokus i od šireg, nacionalnog interesa, i nije čudno da i Buch Wien i "Lesefestwoche" prate svi značajniji austrijski tiskovni i elektronički mediji.

Kada ste nakon „prostora dobrodošlice" ušli u paviljon u kojem se održava Buch Wien, već nakon pređenih nekoliko redova i prolaza s štandovima na kojima svoje knjige izlažu nakladnici s pretežno njemačkog govornog područja, primijetit ćete izostanak velikih, grandioznih i pretencioznih štandova čak i u onih nakladnika koji bi si to po svom poslovnom statusu ili kulturološkom značaju mogli priuštiti. Potpuno suprotno praksi na našem Interliberu.

Dakle, (pre)velikih nakladničkih štandova kakvima se na Interliberu diče najveći hrvatski nakladnici u Beču nema, i dojam je da su svi nakladnici ravnopravno raspoređeni i podjednako dostupni publici. To ne znači da su svi nakladnici zakupili i po kvadratima i po opremi identične prostore, prije bi se reklo da su stvari svedene na svoju mjeru, pa je stoga i moguće da svi nađu mjesto u jednom paviljonu, koji teško da je mnogo veći od zagrebačkog paviljona 6 u kojem se (uz 5-icu) odvija Interliber. Po slobodnoj procjeni, prostor na kojem se prostire sajam knjiga u Beču ne prelazi više od cca 50-60 % sveukupnog prostora Interlibera.

A kada već spominjemo brojke, ulaz na sajam košta  7 EUR-a (uz različite opcije popusta za studente, penzionere, obiteljske karte i sl., ili slobodan ulaz članovima knjižnica), i prema podacima koje je prije neki dan objavio organizator sajma, ove je godine broj posjetitelja porastao za 20% (bilo ih je oko 33.000), uz povećani broj izlagača od 12 % (njih blizu 300-ak).

I letimičan pogled na tlocrt i raspored štandova pokazuje da je sve skupa daleko mudrije organizirano nego li u primjeru Interlibera, nekoliko je pozornica na kojima se izmjenjuju brojni nastupi autora i nakladnika koji predstavljaju svoja izdanja, a najveća je centralna bina koju „sponzorira" ORF, austrijska javna tv i radijska postaja. No prostora za promocije ima još nekoliko, ali i opet više funkcionalnih nego grandioznih.

Tako je ugodno mjesto za promocije ali i laganu okrepu hranom i pićima Literatur cafe, koji je ravnopravno podijeljen na prostor s binom i mjestom za publiku, dok su u drugom dijelu stolovi restorana u kojem možete naručiti kakvo jednostavnije jelo ili samo popiti piće. A čak i to čak i nije jedino mjesto za one koji ogladne ili ožedne, postoji i prostor malog restorana, i sve to u jednom paviljonu.

Što se pak prodaje knjiga na samim štandovima izdavača tiče, nje u obliku kakav se s godinama udomaćio na Interliberu nema, ali zato postoji posebno odvojen, iako ne veliki, prostor „knjižare" u kojoj je moguće kupiti dio knjiga izloženih na sajmu. Kako austrijsko tržište knjiga spada u red primjereno reguliranih tržišta, tj. onih na kojima se jasno znaju pravila igre, s vrlo dobro riješenom distribucijom, i na kojem vrijedi Zakon o fiksnoj cijeni knjige koji onemogućava manipulacije cijenama i moguću nelojalnu konkurencija većih u odnosu na manje sudionike na tržištu, u Beču nema tolike potrebe za kupovinom knjiga na sajmu kad se iste tijekom cijele godine mogu naći u dobro opskrbljenim knjižarama (koje redom nude mogućnost i brze narudžbe/nabave naslova koje kupac neće pronaći na policama), a može se naići i na sniženja cijena u knjižarama, ali i opet u skladu s pravilima po kojima je regulirano cjelokupno austrijsko tržište knjiga.

Informacije radi, prosječna cijena knjige u 2011. godini (podaci se odnose na period siječanj - listopad ) na austrijskom tržištu  za knjige u tvrdom/mekom uvezu iznosila je 14,19 eura (cca 106,00 kn), dok je prosječna cijena  tzv. paperback izdanja bila 9,54 eura (cca 71,00 kn). Prosječna cijena beletristike je 11,27 eura (cca 84,00 kn), dječjih knjiga 8,64 eura (cca 65,00 kn), tzv. humanistike 18,99 eura (cca 150,00 kn, ovdje cijenu podižu npr. brojne umjetničke monografije) itd.

Zanimljivo da na sajmu nije bila izraženija prisutnost ili fokusiranost na e-knjige, jer za razliku od Amerike ili Velike Britanije, udio elektroničkih knjiga u ukupnoj prodaji još uvijek nije uzeo većeg maha. No, ne treba sumnjati da austrijski izdavači (baš kao i njemački koji se u većem broju pojavljuju na bečkom sajmu knjiga) pažljivo osluškuju nove trendove i pripremaju se za neminovnu ekspanziju e-knjige i na austrijskom tržištu knjiga.

Buch Wien je, dakle, u glavnini ono što se običava nazivati poslovnim sajmom, ali s mnogo živosti i razmjerno dosta publike s obzirom na broj dana trajanja sajma. I dok brojni poslovnjaci na sajmu sklapaju nove poslove, oni „ozbiljniji" posjetitelji iz redova običnih čitatelja u opuštajućoj se atmosferi mogu informirati o brojnim novim naslovima, no istovremeno ne nedostaje niti vreve koju stvara ona najmlađa publika, brojne su ekskurzije đaka koji se sa znatiželjom vrzmaju oko štandova, i dosta je programa i predstavljanja knjiga koji su upravo njima namijenjeni. Dojam je da na sajmu svi nalaze dovoljno zanimljivih sadržaja za sebe.

Primjetna je i ambicija menadžmenta sajma da Buch Wien sve više preraste i u značajni međunarodni sajam, barem u ovom dijelu Europe, pa se tako i ove godine moglo zamijetiti nekoliko štandova s prezentacijom knjiga iz npr. Slovačke, Španjolske, Saudijske Arabije... no to je segment na kojem će organizatori morati još dosta poraditi. Prve godine sajma (2008.) bilo zamijećeno i gostovanje nekoliko hrvatskih pisaca u popratnim događanjima, no nečeg sličnog ove godine nije bilo, i to je šteta jer bi se aktivnije predstavljanje hrvatskog nakladništva i pisaca vrlo lako uklopilo u koncepciju sajma.

Za pretpostaviti je da bi se među 300.000 stanovnika Beča koji su većinom na ovaj ili onaj način vezani uz prostor bivše Jugoslavije (pa i kroz nekoliko generacija) našao i znatan broj onih koji su povezani s Hrvatskom, pa tako i s hrvatskom kulturom, tako da bi i pametna prezentacija hrvatske knjige i autora imala smisla. No, da bi se to dogodilo trebali bi se prvo uspostaviti redovniji kontakti  između organizatora sajma i postojećih udruženja hrvatskih nakladnika i pisaca, bolje se povezati s nekoliko međunarodnih kulturnih institucija, kao što su KulturKontakt Austria i europska mreža TRADUKI, koji često organiziraju književne susrete s autorima iz jugoistočne i srednje Europe.

Ovime nismo zaključili kratki izvještaj s ovogodišnjeg sajma knjiga u Beču Buch Wien, objavljujemo i razgovor s Dr. Inge Kralupper, osobom koja vodi menadžment sajma a ujedno je i poslovoditeljica Hauptverband des Österreichischen Buchhandels (krovna organizacija koja okuplja aktivne sudionike na austrijskom tržištu knjiga).


A ako vas i vuzualno zanima kako je sve to izgledalo u Beču, pogledajte veliku galeriju fotografija sa sajma (po danima).

– Buch Wien 2011. –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –