Ludwig Bauer : Karusel
Relativno nedavno, u intervjuu nastalom povodom činjenice da mu se roman našao u konkurenciji za nagradu Jutarnjeg lista, Bauer se s pravom žalio na to što prigodne komisije u sklopu ove ili one nagrade već godinama zanemaruju njegov rad. Sjetimo li se kako su književne nagrade već dugo u službi marketinga, takvo se razvoju događaja nije potrebno čuditi.
Teško je, naime, raditi zvijezdu od pisca koji apsolutno ignorira suvremene književne trendove, pisca koji piše zgusnutom, zahtjevnom rečenicom izbrušenog stila i pisca koji se uporno vraća nekim naoko prevladanim, a u svakom slučaju isilovanim, temama poput identiteta, nepripadanja i povijesti dvadesetog stoljeća u njenoj regionalnoj konfiguraciji. Netom što je to spomenuo, dobio je tri nagrade. Frana Galovića, Mešu Selimovića i Kiklopa. Sve tri za roman "Zavičaj, zaborav" koji se, između ostaloga, bavio sudbinom podunavskih Nijemaca za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Godinu dana nakon "Zavičaja", Bauer piše "Karusel", roman koji esencijalno progovara o istim stvarima ali to čini na daleko bolji i čitljiviji način. "Zavičaj" je bio kontaminiran didaktikom. Svojevrsnom potrebom za profesorskim dociranjem koja je romanu neprestano bacala klipove pod noge. "Karusel" je lišen takvih preokupacija zbog čega od početka do kraja, na dvije stotine gusto ispisanih stranica (dvostruko manje od "Zavičaja"), besprijekorno funkcionira. No, pitanje koje se samo od sebe nameće pri susretu s "Karuselom" je pitanje koliko permutacija može podnijeti priča o povijesnim balkanskim identitetima i s njima povezanim tragičnim sudbinama.
Mnogo toga što se nalazi u "Karuselu" vidjeli smo već ranije. Od atavističkog hrvatskog sela na povijesnoj vjetrometini, od slabo obrazovanih ljudi opterećnih nacionalnim i religijskim ideologemima, od priča o Partiji i samoupravnom socijalizmu pa do priča o monstruoznim djelima za vrijeme ovog zadnjeg rata. Hrvatska je povijest dušu dala za takve imaginarije, a selo je u toj konstelaciji odnosa, ponekad ni krivo ni dužno, na sebe preuzelo svu težinu takve metaforike. Bauer ponovno obnavlja priču o balkanskoj povijesti prepunoj ratovanja i proizvoljnih etiketiranja zbog kojih se ginulo kao od šale, zbog kojih se klelo i svetilo na sve moguće načine, uvijek iznova, iz generacije u generaciju u grotesknoj manifestaciji circulus vitiosusa.
U toj i takvoj priči rijetko su se pojavljivali novi motivi, a sama tematika prešla je iz domene dokumentarne proze i didaktičko-propovijednih horor-priča za odrasle u domenu intimnog autorovog obračuna s iracionalnom, nadrealnom i iscrpljujuće repetitivnom tragikom čitavog diskursa. Konstanta izmještenost, život na rubu i misaoni sklop nelegitimiran autoritetskim figurama partikularnih zajednica, glavne su tematske preokupacije Bauerove proze, a "Karusel" je njegov pokušaj za iznalaženjem trećeg puta u dominantno racionalističkoj raspravi o pravdi i krivdi, žrtvama i žrtvovateljima.
Taj treći put, utjelovljen u Gabrijelinom liku (roman ipak nije sasvim proizvoljno podnaslovljen s Gabrijela naviješta novo doba), u svom je idealizmu em fantastičan em avangardan te sukobljenim stranama potpuno nezamisliv.
Naime, u svijetu koji dobro i zlo, pravedno i nepravedno, razumije u skladu s epistemološkim horizontima plemenske pripadnosti, Gabrijelina vjera u postojanje dobra samog po sebi, dobra neopterećenog ideologijskim prikazima, ispostavlja se kao nepoželjna. Oko nje se, naime, ne mogu okupiti vojske, u njeno se ime ne može provoditi sustavna pljačka, niti se oko nje može izgraditi ritual pomoću kojega bi se uspostavila nedodirljiva i moćna kasta. Očito je kako je za sve praktične potrebe ljudskoga roda, ova ideja apsolutno neupotrebljiva. Jedini identitet koji Gabrijela može preuzeti na balkanskom tlu, jedina uloga unutar koje je protagonisti i žrtve Povijesti mogu razumjeti, jest identitet/uloga vještice.
Smještajući je u ulogu vještice, dodjeljujući joj konkretne moći (vidovnjaštvo i iscjeliteljsku bioenergiju), Bauer dodatno označava Gabrijelinu etičku poziciju kao pret-povijesnu, pred-sustavnu i iracionalnu. U Bauerovom djelu, Povijest, totalitarno-monolitni sustavi i ratio glavni su uzroci Tragedije. No, naoko spasonosno, bivanje izvan Sustava ipak ne donosi spasenje. Unatoč svom vještičjem statusu, Gabrijela je prisiljena su-djelovati u Povijesti. Balkanski je Sustav invazivan i ne trpi disidente. Prisiljena, Gabrijela ideološkim sustavima odlučuje pristupiti vlastitim izborom, neopterećena ambicijom ili tradicijom, pokušavajući pronaći dobro u svakoj političkoj rekonfiguraciji Sustava.
Zbog toga što ne dopušta da joj sustav uvjetuje moral, iz njega redovito biva izbačena, a kako joj vještičji identitet ne dopušta da bude stoički propovjednik ni filozof-akademik, već aktivni član svoje zajednice, nastavkom djelovanja izvan Sustava postaje ideološki problem. Jednako kao što ne trpi disidente, Sustav ne trpi ni one koje se ne daju klasificirati njegovim diskursom. Ta idealistička figura, figura kojoj je najveća mana svojevoljno ne-pripadanje, završava onako kako završavaju sve idealizmu sklone figure. Pročišćena vatrom u vlastitoj kući. U skladu s vještičjim pozivom.
Tako postavljena, Gabrijela preuzima dvostruku simboličku ulogu. S jedne strane, ona je simbolički označitelj sudbine običnog čovjeka u ovom našem vašaru na čijim su se leđima prelamala ideološka koplja, a s druge svojevrsna, pomalo naivna, opomena onima koji se poput Gabrijele svojevoljno odluče izuzeti iz nekih suvremenijih hajki na dežurne krivce.
"Karusel" je temeljito promišljen roman i već to ga čini jednim od najboljih romana suvremene hrvatske proze. No, kako to obično biva kod pisaca fokusiranih na izlaganje ideja, dramaturgija mu nije najjača strana, a neka Bauerova rješenja izgledaju kao okašnjeli odjeci estetike holivudskih filmova iz dvadesetih godina. No, takva zastranjenja u ovom slučaju možemo zanemariti.
Unatoč njima, Bauer je uspio u onome što se činilo nemoguće. Ispričati još jednu priču o Hrvatima, Srbima, katolicima, pravoslavcima, Židovima, komunistima, ustašama i četnicima, a da ista ne izgleda prožvakano i da se nad njome, ako ništa drugo, barem možemo zamisliti.
Ludwig Bauer: "Karusel"
Fraktura, 2011.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )