Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 11.12.2014.

Magda Szabo : Vrata
Održava se
01.01.1901.

Odnos između kućne posluge - spremačica, kuharica, dadilja, pazikuća, i sl - i s druge strane kućevlasnika i obitelji poslodavaca, u svojoj je osnovi odnos moći. Asimetrični odnos između onih koji služe i onima kojima se služi. Zaposlene žene koje unajmljuju kućnu pomoć negirat će tu eksploatatorsku razinu svog odnosa s "tetama" koje im pospremaju kuću, peglaju rublje, i pripremaju domaću, kuhanu hranu. One s njima imaju prijateljski, prisan i iskren, te pošten i pravedan odnos. Njima je, kao zaposlenim, udanim ženama s djecom, kućna pomoć neophodna. "Tetama" je pak neophodan dodatni prihod, koji ostvaruju jednostavnim i dobro plaćenim poslom.

Ekonomsko-socijalna transakcija je naizgled na obostranu korist i uključuje ravnopravne strane. No riječ je o prividu iza kojeg se krije elementarni odnos moći. Dovoljno je reći da koliko god je kućevlasnicima i poslodavcima taj odnos "prirodan", toliko im je i neprihvatljiva pomisao da se sami nađu s druge strane rampe, u poziciji "teta". Jer naravno, ono što se podrazumijeva pod "prirodnim" jest prije svega socijalno-ekonomska hijerarhija u kojoj su oni ti koji imaju moć. Sve drugo je nezamislivo, i zapravo ništa do noćne more.

U središtu romana "Vrata" mađarske spisateljice Magde Szabo (1917.-2007.) odnos je udate književnice bez djece i njene kućne pomoćnice. Kao profesionalna književnica, udata za supruga koji je također profesionalni pisac, mlada intelektualka nema vremena za kućanske obaveze. Društvene obaveze i razne poslovne mogućnosti, odvlače je od kuće. A i kad je kod kuće i ona i muž većinu vremena provode za pisaći strojem, ili sjedeći u vrtu, i satima gledajući krošnje jablana. Stoga se par odlučuje uzeti kućnu pomoćnicu. Dobivaju preporuku za Emerenc, stariju ženu iz susjedstva, poznatu kao kućepaziteljicu u zgradi u kojoj živi.

Književnici je stalo da Emerenc pristane. Njene preporuke su odlične. No i Emerenc želi jamstvo. Novac joj nije važan, ali svakako želi da netko jamči za književnicu i njenog supruga jer, kako kaže, ne želi raditi za svadljivce i pijance. Književnica ostaje zatečena, pomalo zgranuta. Očito, Emerenc ne igra po pravilima odnosa moći. Umjesto da nudi svoje preporuke ona od buduće poslodavke i gazdarice traži jamstvo o njihovoj prikladnosti - "ne želeći prati bilo čiji prljavi veš".

Tako započinje dugogodišnji odnos poznate mađarske književnice (koja se na jednom mjestu spominje kao - Magduška) i njene nekonvencionalne, karizmatične i autoritativne kućne pomoćnice Emerenc.

Magda Szabo objavila je "Vrata" 1987. godine, na vrhuncu svoje slave. Autorica zbirki pjesama, romana, drama, filmskih scenarija i eseja tada je već četrdeset godina bila prisutna na mađarskoj književnoj sceni: čitana, nagrađivana, proganjana, opet nagrađivana, i redovito ekranizirana. Poznata po romanima "Freska" (19858.) i "Srna" (1959.) Magda Szabo proslavila se romanom za mlade "Az Abigel" (1970.), objavljenim u bezbrojnim izdanjima, a svoju reputaciju učvrstila je romanima "Staromodna pripovijest" (1977.) i "Vrata" (1987.); potonji je 2012. ekranizirao mađarski oscarevac Istvan Szabo, s Helen Mirren u glavnoj ulozi.

Uobičajeno je "Vrata" čitati kao dvostruku, paralelnu biografiju književnice i njene kućne pomoćnice. Obje biografije obilježene su predratnom, ratnom i poslijeratnom Mađarskom, ali i specifičnom sudbinom dviju žena ne samo unutar povijesti, politike i društva, već i unutar vlastitog odnosa, određenog neobičnom međuovisnošću i prijateljstvom. U interpretiranju romana naglasak je na emocionalnoj povezanosti protagonistkinja i dvostrukosti njihovih biografija. Kako otkrivamo tajne života Emerenc, tako pratimo i život književnice. No zanimljivijim od te dvostruke biografije čini se ekonomsko-socijalna povezanost protagonistkinja i dvostrukost njihova odnosa moći.

Bez obzira na autoritarnost Emerenc, koja si kao kućna pomoćnica dopušta ne samo organizaciju svog posla, već i uređivanje života svojih poslodavaca, pa čak i vrijeđanje njihovih uvjerenja i životnog stila - temeljni odnos književnice i Emerenc ipak ostaje odnos moći između gazdarice i kućne pomoćnice. Emerenc pere, posprema, kuha, pegla, čisti snijeg... a književnica tvrdi da ona radi i kada sjedi u vrtu i gleda krošnje jablana. Za Emerenc je svijet dom u kojem živi s mačkama, stanovi u kojima služi, i prilazi koje čisti od snijega. Za književnicu, svijet su novinske kritike, televizija, europska putovanja... Magda Szabo doslovno piše da ono što psiću Violi znači njegova gazdarica Emerenc, to kućnoj pomoćnici znače njene gazde.

Taj latentni odnos moći dodatno se produbljuje i time što književnica u kućnoj pomoćnici vidi i predmet svog literarnog interesa. Ne samo da je Emerenc (posebno u psihološkom smislu) potpuno ovisna o gazdarici, ona njoj služi i kao književni repro-materijal (čiji je finalni proizvod dakako sam roman koji čitamo). Dakle, u pozadini dvostrukih biografija, i dvostrukih ženskih sudbina, očitava se i dvostrukost eksploatatorskog odnosa između kućevlasnika i kućne posluge, umjetnika i njegovog modela.

I Magduška, a i Magda Szabo, možda bi negirale postojanje takvih dvostrukih odnosa, izbjegavajući naravno njihovu jednoznačnost i deklarativnost. Međuovisnost književnice i kućne pomoćnice prvenstveno se naglašava njihovim emotivnim, psihološkim, i prijateljskim vezama. No sam razvoj romana sugerira da bez obzira na dubinu tog odnosa, on ostaje uvijek definiran kao odnos moći. Emerenc će tražiti od književnice da se nakon njene smrti pobrine za njen dom, njene mačke, i njenu obiteljsku grobnicu. Književnica će joj sve obećati. Ali u odsutnim trenucima prioritet će dati svom "važnom" nastupu na televiziji, i svom odlasku na konferenciju u Atenu. Zbog te izdaje književnica će patiti, osjećat će grižnju savjesti, ali bit će tako kako će bit.

Stoga ako treba istaknuti određenu razinu "Vrata" onda je to prije svega motiv dvostrukog odnosa moći. On je prikriven, pomalo i potisnut, no i latentan tokom cijelog razvoja romana. Njega se ne analizira, ne verbalizira, ne primjećuje, ali on stoji poput slona u dnevnom boravku. On nije niti u duhu vremena, društva traumatiziranog ratom, Holokaustom, i komunističkom diktaturom.

Tko zna, osamdesetih, u vrijeme izlaska romana možda taj dvostruki eksploatatorski odnos nitko nije primjećivao, niti je ikome bio bitan. No tridesetak godina kasnije, u vrijeme neoliberalnog kapitalizma, u vrijeme zaposlenih "djevojaka" i njihovih kućnih "teta", taj odnos moći predstavlja najintrigantniji sloj romana.

Magda Szabo: "Vrata"
Prevela Kristina Peternai Andrić

Disput, 2014.

Magda Szabó

Vrata

  • Prijevod: Kristina Peternai Andrić
  • Disput, Hrvatsko filološko društvo 11/2014.
  • 272 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789532602265
  • Cijena 120.00 kn

Nakon što se sa suprugom preseli u veći stan i odluči aktivirati nekoliko godina zamrznutu profesionalnu spisateljsku karijeru, mlada žena traži pomoć u kućanskim poslovima. Na preporuku prijatelja stupa u kontakt s Emerenc, neobičnom staricom koja će bitno obilježiti njezin život. Čitatelj biva uvučen u napeto iščekivanje što ne posustaje sve do posljednjih stranica...

– The door –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –