Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 15.10.2012.

Nenad Stipanić : Izbacivači Majke Božje

Turbo folk je (nikako samo glazbeni) fenomen o kojem se raspravljalo i pisalo nadugo i naširoko.  Dobro poznati muzičar Rambo Amadeus o tom je fenomenu rekao sljedeću stvar: "Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime."

Nebitno je slažete li se ili ne, ali sam fenomen i mehanizmi oko fenomena vrijedni su istraživanja. U književnosti i srodnim krugovima najčešće se zauzima stav koji nekako podjeća na arhetipsku mi vs. oni situaciju koja je kasnih sedamdesetih i osamdesetih npr. bila rockeri vs. šminkeri. Danas se to (u najgrubljim mogućim crtama ) prevodi kao alternativci vs. cajkaši. Rijetko, pogotovo unutar fikcije doživimo fenomen turbo folka s pozicije insidera. Iz unutrašnjosti noćnog kluba, gdje u središtu užarene atmosfere samo što ne započnu orgije.

A Nenad Stipanić nas u "Izbacivačima Majke Božje" vodi upravo tamo, u noć koja je ''izrešetana stroboskopima, laserima i svjetlima noćnog kluba te ozvučena megavatima narodnjaka (...)''. Protagonist izuzetno nemaštovitog nadimka Crni dolazi posjetiti svoje nekadašnje kolege zaštitare u narodnjačkom klubu. Crni je sada pisac krimića i nedavno je nanovo otkrio vjeru, ako se erotikom nabijen odnos s Majkom Božjom može nazvati ponovnim otkrivanjem vjere. Naime, protagonist osim što priča s Marijom, on je i seksualno zadovoljava i ispituje o stanju "tamo gore". Djevica se ukazuje više puta, svaki put u drugačijoj izazovnoj modnoj kombinaciji.

Pripovijedanje se odvija na dvije osi. Jedna prati Crnog po noćnom klubu, a druga (manje zastupljena) prati Majku Božju. Stipanić ne okoliša i ne uljepšava. Iako su "Izbacivači" triler s elementima travestije koji groteskno prikazuje takozvano post-tranzicijsko društvo, sve, ili gotovo sve što autor opisuje unutar tih 239 stranica teksta je (na žalost) surova stvarnost. Čista svakodnevnica.

Unutar nekoliko sati svjedočimo potencijalnom gangsterskom obračunu, primitivnim stajalištima glavnog zaštitara, njegovoj opsesiji prema konobarici, konobaričinim liberalnim svjetonazorima koji odudaraju od svega oko nje, arkanđelima u balonerima i policijskoj raciji. Ono što pridonosi Stipanićevom pripovijedanju je činjenica da je i on nekoć radio kao zaštitar, pa to podrazumijeva poznavanje zaštitarske prakse, mentaliteta noćnih klubova i događaja koji se odvijaju "ispod šanka" i poslije fajrunta.

Stipanićevo kombiniranje kršćanske mitologije s pop kulturalnim referencama (noir žanrom, na primjer) djelomično podsjeća na ''Ja, Lucifer'' Glena Duncana. Način na koji opisuje Raj i ugovor između Crkve i Boga poprilično je duhovit i inteligentno razotkriva hipokriziju maloprije spomenute organizacije. Autor, doduše, ponekad pretjerano inzistira na socijalnoj osviještenosti i referencama na zbilju i raznorazne virtualne medije što zna zasmetati, baš kao i to da su tekstovi narodnjaka napisani caps lockom  više manje suvišni i razbijaju ritam teksta.

Stilski ''Izbacivači'' nisu iznimni, rijetko kad ćete neku rečenicu pročitati više od jednog puta, ali su rečenice dovoljno pitke da vas drže prikovanima uz tekst, i ovu se knjigu čita "u šusu", u jednom danu, u nekoliko sati. Pripovijedni ritam je brz i preokreti do kojih dolazi poprilično su neočekivani, i knjigu bi se moglo lako pretvoriti u iznimno zabavan film, a s obzirom da se autor već okušao u pisanju scenarija (krimi-serija ''Mamutica'') to ne bi bilo nimalo loše. U okvirima žanra ''Izbacivači'' su, dakle, sasvim solidno izdanje, a varijacije na temu (mitološke reference) predstavljaju sasvim ugodno iznenađenje.

Možda fikcija ne služi prvenstveno za seciranje društvenih fenomena, no Stipanić to čini na zanimljiv i pristupačan način. Neki će pojedinci erotske momente s Djevicom Marijom shvatiti ozbiljno, što bi moglo dovesti do toga da se knjizi bez ikakvog razloga prišije etiketa "kontroverznog". Ovdje se prije svega radi o sumanutoj i iznimno zabavnoj knjizi koja fino balansira između travestije i krimića i koja na duhovit i inteligentan način razotkriva mehanizme narodnjačkog mikrokozmosa.


Nenad Stipanić: "Izbacivači Majke Božje"

Algoritam, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –