Pogled u bližu prošlost : Ilja Stogoff

Literarnoj zvijezdi Ilji Stogoffu (1970) objavljene su četiri knjige ("Trinaest mjeseci", "Mačo ne plaču", "mASIAfucker" i "Mrtvi mogu plesati") u biblioteci Na tragu klasika, djela, kao što je poznato, kojima se u hrvatskoj kulturi etablirao kao jedan od najomiljenijih suvremenih ruskih pisaca. Tim povodom Irena Lukšić zamolila ga je da specijalno za Moderna vremena Info ukratko opiše što je radio i gdje je bio u posljednjih godinu dana. Ilja se s radošću odazvao i sastavio svojevrsnu poslanicu vama, našim čitateljima.

 
"Prošla mi je godina bila teška, ali ugodna. U svijetu je financijska kriza i ja sam odjednom osiromašio. Izdavač s kojim sam radio propao je, a ostali balansiraju na rubu. Ovako siromašan posljednji sam put bio vjerojatno s 25 godina. No mi se zajedno sa siromaštvom vratio osjećaj slobode i sreće. Novaca nemam, ali mi niti ne treba!

Kad je riječ o knjigama onda je glupo bilo što pisati u ovakvim uvjetima. Zato i ne pišem. Putujem, gledam svijet, pričam s ljudima, veselim se kako su različiti. U posljednjih pet mjeseci bio sam u Skandinaviji (putovao sam danskim anarhistima), u Jeruzalemu (o tom hodočašću sanjario sam dvadesetak godina) i u Etiopiji (nemojte me pitati kamo sam tu dospio). U Skandinaviji je bilo dosadno, u Jeruzalemu divno, a u Africi se zrakoplov kojim sam letio gotovo raspao. Bio je to jako stari sovjetski avion i iz njega su prilikom polijetanja počeli ispadati vijci.

Preveo sam 'Ljetopis popa Dukljanina', ali ga zasad neću objavljivati. Ovog ljeta ipak mislim doći u Hrvatsku i Crnu Goru i osobno pogledati sva ta mjesta koja se spominju u 'Ljetopisu'. Bože, kako zavidim ljudima koji tamo žive!"