Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 03.07.2007.

Regis Jauffret : Autobiografija

«Autobiografija» Regisa Jauffreta toliko je kratka da ju je domaći izdavač morao «nadoštukati» s intervjuom s francuskim piscem (rođenim u Marseillesu 1955. godine) kako bi roman prešao granicu između brošure i knjige.

Jauffret se proslavio tek nakon desetak objavljenih djela. Sada je na najboljem putu da u nepunih pet godina osvoji većinu francuskih literarnih nagrada. Za roman «Univers, univers» godine 2003. dobio je nagradu Prix Decembre. Godine 2005. objavljuje «Umobolnice» za koju dobiva uglednu nagradu Femina. Ove je godine objavio «Mikrofikcije», zbirku s više od pet stotina kratkih tekstova. Za njih je Jauffret do sada dobio Grand Prix de l'Humor Noir (nagrada za crni humor) te Prix du livre France Culture – Telerama.

«Autobiografija» ima jak ulaz. Anonimni pripovjedač sarkastično nabraja žene s kojima je živio, i koje je iskorištavao u zamjenu za seks. Nakon što je s osamnaest godina napustio roditeljski dom potucao se od jedne do druge žene. Dok bi one radile on bi spavao, gledao televiziju, ili bacao oko na neku novu uzdržavateljicu – najčešće susjedu. Kada bi mu ljubavnica dosadila otišao bi bez riječi. Preselio bi se nekoj usamljenoj susjedi, i onda je slušao kroz zidove kako ga traži i kako plače za njim.

Nekad bi živio kod situiranih žena u bogatijim kućama. Ipak, najčešće se povlačio po socijalnom dnu. Svoje siromašnije uzdržavateljice prisiljavao bi na prostituciju. Kao žigolo s dna seksom je plaćao krov nad glavom i hranu na stolu, ali mu je seks često služio i za ponižavanje svojih žrtava. Uopće, ponižavanje je jedina vrsta odnosa koju je mogao uspostaviti. Nikada nije ostvario emocionalnu vezu. Nigdje nije imao prijatelja. Nije imao čak niti strategiju materijalnog iskorištavanja svojih žrtava. Kada bi neku ženu opljačkao to bi učinio samo zato da je još više ponizi...

Prvih desetak-dvadesetak stranica «Autobiografije» je odlično. No ubrzo postaje jasno zašto je Jauffret tako brzo morao «spustiti» svoj tekst i završiti roman. Nakon uvodna dva ili tri poglavlja roman se ne razvija. Pripovjedač je emocionalni idiot. Preljubnik. Žigolo. Lopov. Sadista. Pedofil... Lista njegovih gadarija, i žena koje je iskorištavao, širi se u beskraj. Humor je mračan. Od nekih detalja ježi se koža. Jauffret je sarkastičan poput de Sadea... Ali na kraju se i dužina od pedesetak stranica čini nategnuta.

Jauffret kao da od prve do posljednje rečenice nije promijenio brzinu. Sve dok kazaljka broja okretaja nije skučila «u crveno», i na kraju ugušila tekst.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –