Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 05.02.2014.

Robin Sloan : Tajnovita knjižara gospodina Penumbre

Čudne se stvari događaju u knjižari gospodina Penumbre, primijetit će njegov novi knjižarski pomoćnik. Doduše, spomenuta zbivanja možda nisu baš kakva je čitatelj priželjkivao privučen zavodljivim naslovom knjige u koju će poput četvrtaste citrusne lizalice halapljivo zagristi. Nakon stotinjak stranica i otprilike trećine Sloanova romana čitateljsko se uzbuđenje istapa do blagog razočaranja, pa i poprilične ravnodušnosti. No, vratimo se na početak, gdje se situacija još doima obećavajućom.

Mlađahni web dizajner Claymore Jannon uslijed ekonomske krize ostaje bez radnog mjesta u struci. U očajanju će prihvatiti zaposlenje u opskurnoj knjižari skrivenoj u četvrti striptiz klubova San Francisca. Stoljetna knjižara gospodina Penumbre, danju tek skromna prodavaonica knjiga s nezahtjevnom klijentelom, noću se preobražava u fantazmatsku knjižnicu. Naime, uzak i desetak metara visok prostor na najvišim policama mračnih zakutaka skriva knjiško blago koje nije na prodaju - naslove u zlatotisku, uvezane u kožu, nepostojeće za internetske tražilice i pretraživač moćne Kongresne biblioteke. Nije riječ o rijetkim ili prvim bibliofilskim izdanjima, knjige su to bez ISBN-a - knjižnog identifikacijskog broja. Knjiška ilegala, ukratko.

Po knjige koje službeno ne postoje, kad se smrači, šuljaju se samotne individue starije dobi i učenjačkog garda, pružaju preko pulta na uvid kriptirane članske iskaznice i uz zvuk zvonca na vratima sa žuđenim naslovom brzaju u noć. Našeg pripovjedača, pogađate, zapalo je da guli baš noćne smjene i to uz najstrožu zabranu zavirivanja u knjige rezervirane za stalne korisnike dugih bijelih brada, neobičnih naglasaka, u samtastim haljetcima, s nakrivljenim kačketima, a tu je i jedna dama u šeširu s paunovim perjem.

Tko je čitao šašave kriminalističke romane Francuskinje Fred Vargas, sviđao mu se takav stil pisanja ili ne, zasigurno se s nježnošću sjeća njezinih osebujnih likova. Dok ona svoje ekscentrike ubacuje u sam kovitlac događanja, ovdje su gospođica Lapin i ostatak družbe nažalost tek sjenke na rubu kadra kojima autor unatoč želji čitatelja da ih bolje promotri, osluhne i upozna, nije osigurao nimalo prostora. Velika šteta, jer baš oni u romantičnom dekoru tajanstvene knjižare posjeduju potencijal za punokrvnu priču. U prilog Sloanovu romanu ne ide ni karakterizacija središnje narativne figure, mladića dobrih namjera i velike misije, no lišenog karizme, a upravo bi on trebao biti energični pokretač ove pustolovne pripovijesti s elementima drevne tajne i globalne zavjere. Tek pod pritiskom drugih mladac se zainteresira i ohrabri otvoriti neke od zabranjenih svezaka, no i to, kako se čini, prije zbog nesposobnosti da u tome spriječi prijatelja, no zbog intrinzične znatiželje.

Među koricama knjiga dečki nalaze šifrirane tekstove, nizove slova bez smisla i značenja, što im govori da u rukama drže knjige zagonetki, nešto poput supernaprednog sudokua. Slijedom toga im se nameće zaključak da su noćni posjetitelji knjižare članovi kakvog kulta, ili da ne pretjerujemo - tajnog čitateljskog kluba. Tu se stvar komplicira, a naracija skreće u neželjenom pravcu. Pokazat će se ubrzo kako je najstarija knjižara u gradu, a vjerojatno i na cijeloj Zapadnoj obali, uvijek otvorena, uvijek budna poput malog svjetionika u ovom otrcnom dijelu Broadwaya, samo jedna u nizu umreženih trgovina knjigama širom svijeta koje se financiraju prodajom fontova i tužbi za autorska prava, čime ovo mjestašce trenutačno gubi na starinskom shabby šarmu, a roman na uvjerljivosti.

Sloan potom u kombinaciju uvodi ljubavnu priču. U sjeni visokih polica kolizija dvaju svjetova metaforizirat će sraz staromodnog i novodobnog. U knjižaru koju Google ignorira, ušetat će pukim slučajem djevojka pristigla ravno iz Silicijske doline, Googleova programerka, majstorica debagiranja, čija su snatrenja o budućnosti, iako dostojna kakvog SF romana, vrlo proročanska. Sretan trenutak za smotanog Claya, ali loš za roman jer upravo se ovdje prašnjava retro pričica sudara s tehnologiziranom realnošću, i to tako da se pripovijest svodi tek na agresivnu promociju Googlea. Clay i Kat Potente postat će nerazdvojan par, ali i moćni partneri u grandioznoj potrazi za tajnom besmrtnosti, koja se na koncu pokazuje još jednim ne posve uspjelim Sloanovim konstruktom.

Ako čitatelj dosad već nije polomio zube i izgubio motivaciju za daljnje probijanje kroz tekst, u nastavku će doznati kako je to San Francisco postao Venecijom 21. stoljeća, Google ovodobni Aldus Manutius (u skladu s tezom o internetu kao tiskarstvu novog doba), a knjižara gospodina Penumbre dvorana za penjanje. Upravo je Manucije, mletački humanist i meštar tiskarstva iz 15. stoljeća, nadolazećim generacijama u nasljeđe ostavio codex vitae za čije dekodiranje pripadnici tajne bibliofilske sljedbe stoljećima pokušavaju pronaći ključ. Dešifrirati tekst njima nije pošlo za rukom, no uspijeva Clayu, ekspresno, uz pomoć računala i neizbježnog Googlea.

Tajna vječnog života za kojom družina opsesivno traga, krije se u izmaštanom fontu dizajnera Griffa Gerritzsoona. Bajkolikom potragom za rješenjem „tajne svih tajni", umjesto kristalne kugle kakvog čarobnjaka, upravlja Kat oboružana google street view-om. Sloan svoju pripovijest smješta na razmeđu vremenskih era, u procjep između "knjiga na baterije" i drevnih knjiških svezaka. Digitalna tehnologija ovdje nije samo sredstvo u razrješenju višestoljetne zagonetke, u njoj samoj krije se ključ.

Dopuštamo da bi se pokoja od nelogičnosti u fabularnom slijedu mogla opravdati bajkovitošću prosedea, ali štošta je u Sloanovoj pripovjednoj konstrukciji šupljikavo i naracijski neutemeljeno. Teško je vjerovati da entuzijastični web dizajner nije u prilici naći atraktivniji posao od treće smjene u zabačenoj knjižari. Kao da to uviđa i sam autor, njegov lik naširoko objašnjava kako su mu svi prijatelji u međuvremenu žrtve otkaza pa je on u strahu od iste sudbine spreman učiniti baš sve kako bi zadržao namještenje kod starog Penumbre. Negdje drugdje nailazimo na njegovu turobnu slutnju kako će zauvijek ostati u toj knjižari s čime bismo itekako suosjećali da je riječ o osobi s primjerice kakvom manje konkurentnom diplomom humanističkih znanosti.

Neuvjerljivo je također da knjižar nepoznatom mladiću prepušta najodgovornija noćna dežurstva, iako već ima jednog zaposlenika od povjerenja. Iritantno je što kršenje navodno najstrožih pravila koje si neiskusan mladić uzastopno dozvoljava, ne izaziva nikakvu Penumbrinu reakciju, kamoli kaznu. Afektivni odnosi među likovima (npr. Clay-Penumbra) nedovoljno su razrađeni, itd.

Iako se sinopsis "Tajnovita knjižara gospodina Penumbre" (Mr. Penumbra's 24-Hour Bookstore, 2012) ne doima pretjerano originalnim, jer mnoštvo je već meditacija nalik ovoj, na trendovsku temu preplitanja Gutenbergove ere i digitalnog doba, naslov knjige, grafičko rješenje naslovnice i nasumično odabrani ulomci za neobaveznog „probnog" listanja djelovali su zamamno. I doista, inicijalno je riječ o dopadljivo nepretencioznoj prozi, živahnog i neformalnog stila, namijenjenoj ipak mlađim čitateljima, no na koncu ostaje tek loš osjećaj da je riječ o običnoj navlakuši. Uslijed silnog vrtloženja ideja autor ne nalazi kapacitet za kvalitetan razvoj fabule; tekst pati od kompulzivnog gomilanja raznorodnih elemenata, tek ovlašno ocrtanih karaktera i viška narativnih linija koje ne bivaju dostatno razvijene. Kao daleko intrigantniji naslov koji fikcionalizira problematiku digitalne ere svakako je za preporuku već pomalo kultna Dublinesku Enriquea Vila-Matasa.

Prijeti li knjigama iščeznuće, a knjižarama masovna propast kad e-čitači postanu šire dostupni? Čak se ni tada knjigoljupci neće odreći knjiga, uvjeren je Clay, zbog njihova mirisa i ugode šušketanja papira. Sladunjav roman Robina Sloana, inače bivšeg zaposlenika Twittera, okončava se pomirljivom porukom o sljubljivanju starog i novog, analognog i digitalnog, osviješćivanju važnosti tradicije spram tehnološkog napretka i potencijala novih medija.

 
Robin Sloan: "Tajnovita knjižara gospodina Penumbre"
Preveo Ivan Zorić

Lumen, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –