Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 18.01.2010.

Vladimir Stojsavljević : Pula

Vladimir Stojsavljević Vaki, dugogodišnji dramski pisac, redatelj i - najkraće rečeno - aktivist, autor je poprilično opsežne bibiliografije, no u romanesknom žanru svojom se "Pulom" pojavljuje kao debitant. Kratki roman od nekih stotinjak stranica, bez obzira na taj podatak, vrlo je lako iščitati kao poruku veoma zrelog pripovjedača koji je na nevelikom prostoru uspio sublimirati mnoštvo pripovjedačkih umijeća i napisati dojmljiv i stilski iznimno izbrušen roman.

S jedne strane "Pula", kako i sam naslov daje naslutiti, roman je o jednom gradu u kojem se prepoznaje mnoštvo toponima i autentičnih lokacija, za koje čitatelji, Puležani, tvrde da doista "nema greške", očito napisan iz autorovog stava kako je upravo taj i takav grad na neki način indikativan, ne samo za sudbine njegovih romanesknih likova, nego i ono što nazivamo suvremenom hrvatskom zbiljom.

Kratka uvodna bilješka donosi podatak kako je autor u Puli boravio "upokojene 1995.", kao voditelj radionice za mlade literate i tamo upoznao zanimljivu, talentiranu i tajanstvenu djevojku po imenu Una. Iz te "dokumentarističke činjenice" iz života samog autora proizaći će roman u kojem će se djevojčinom imenu dodati jedno slovo, pa će kao romaneskni lik postati Luna, a autorova imaginacija nadogradit će priču u smjeru obiteljskom romana i romana o jednom gradu.

"Pula" je vrlo vješt spoj više pripovjednih perspektiva u kojima do izražaja dolazi pametno doziran smisao za psihologizaciju likova koji - iako gotovo minimalistički opisani u romanu u kojem je upravo minimalizam jedna od prevladavajućih tehnika - i na razini skica ostavljaju dojam živih, zaokruženih portreta i međusobnih emotivno vrlo kompliciranih odnosa. Luna je petnaestogodišnjakinja, kojoj su, primjerice, majka i brat zaboravili da joj je rođendan, pripadnica tzv. disfunkcionalne obitelji iz koje je otac davno pobjegao i u Italiji započeo novi život i brak, majka obitelj smatra "kavezom s pogledom na djecu", a brat upravo doživljava prve nagovještaje vlastite homoseksualnosti.

Luna i njezin brat Igor, svaki na svoj način, upravo počinju naplaćivati račune vlastite drukčijosti, usamljenosti i emotivne praznine u kojoj žive. Istovremeno, tu je i grad Pula, sa svojom poviješću, antičkom i novijom prošlošću, legendom o Argonautima, geostrateškim položajem koji ju je poštedio nedavnog rata, ali ne i njegovih odjeka, i jednim od "napuhanih" mitova kojima se diči - onom o posjetu velikog Jamesa Joyca tome gradu. Pula, kao svojevrsna provincija i istovremeno odredište mnogih koji su je kroz povijest pohodili, kao "mjesto rasapa, trošenja, mrvljenja, usitnjavanja", idealna je pozornica na kojoj će se, sa velikim smislom za atmosferu, odviti priča Stojsavljevićevih likova.

U svojoj biti svatko od njih, i to ne samo oni koji pripadaju obitelji na koju je pripovijedanje fokusirano, prije svega je osamljenik koji svoje vlastite tajne, tragedije i razmišljanja jednostavno mora čuvati za sebe, sve do trenutka kad to više ne bude moguće, pa se odlučuje na radikalne poteze. Luna će se, tako, upustiti u ljubavnu vezu s bosanskim proganikom Mahanom, "bezdomnim", vezom koja se osim na tjelesnoj strasti bazira na šutnji i razumijevanju bez riječi. Osude i tračevi maloga grada na koje će vrlo brzo naići neće biti dovoljno glasni da dopru do njezine majke, koja od obitelji i vlastite djece zapravo, bukvalno i figurativno, bježi i uspostavlja lezbijsku vezu jednako obavijenu velom tajne kao što je i ona njezine kćeri. Brat će istovremeno, pokušavajući barem deklarativno brinuti za vlastitu sestru, razotkrivati vlastitu homoseksualnost, kao i želju za odlaskom/bijegom iz rodnog grada.

Luna je djevojka koja posve odudara od nekakve stereotipne generacijske slike, nju zanima poezija koju krišom piše, odlasci u knjižnicu i dakako neobična veza s Mahanom, s kojim će na koncu zatrudnjeti te sa svojim sinom nastaviti život kod oca u Italiji. Mahan izvan svoje veze sa Lunom u roman unosi djelić priče o strahotama i traumama rata, baš kao i djevojka Vahida koja s njim dijeli istu, prognaničku sudbinu i istovremeno ga simpatizira. Mahanova je ratna, bosanska priča minimalistički ispripovijedana trauma o silovanju, izdaji vlastitog tijela i nemogućnosti povratka u ono što bismo mogli nazvati normalnim životom, zbog čega je tragični kraj gotovo jedina varijanta koju još ima, bez obzira na Lunu i njihovu vezu.

Stojsavljevićev prvi roman, kojem bismo teško mogli pronaći osobitosti i greške kakve obično obilježavaju prvijence, roman je o ljudima koji imaju svoje čežnje i žudnje, ali ih pretvaraju u dobro čuvane tajne do kojih ne dozvoljavaju nikome, gotovo ni sebi samima. "Pula" je roman o propastima koje se odvijaju na pozadini provincijalnog grada i njegovog morala, grada koji ima svoje zlatne trenutke povijesti ili barem njihove mistifikacije, ali i mnoštvo usamljenika koji bježeći od grada pokušavaju pobjeći od sebe samih.

Premda naglašeno baziran na emocijama, čak i melodramatskim scenama kakva je ona u kojoj Luna sa svojim sinom posjećuje stijenu sa koje se u morske dubine bacio Mahan po kojem je maleni i dobio ime, Stojsavljevićev roman nikada ne prelazi granicu patetike jer je u stilskom minimalizmu jednostavno sve odmjereno baš onako kako treba. Vrlo vješto kombinirajući 'vremenske skokove' i mogućnosti da u samo jednoj, obavijesnoj rečenici ispripovijeda što se s kojim od likova događalo u prošlosti i budućnosti, Stojsavljević je ostvario zaokružene, znakovite i dojmljive portrete svojih likova i napisao roman koji otvara mnoga vrata u tematskom, ali i interpretativnom smislu.


( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –