Knjiga se bavi se pitanjima kulturalnog sagledavanja tematike književnoga poimanja grada. Postepeno nagomilavanje svih društvenih funkcija u gradove već je u modernizmu došlo do točke usijanja: u tom zgusnutom  razdoblju gradovi su postali produkcijska središta umjetnosti.

Upravo je suvremeni grad egzemplar sažimanja vremena i prostora u nove odnose "umreženog  društva“ kojima se poništavaju tradicijom baštinjeni odnosi kontinuiteta i slijeda. Istovremeno transformacijama književnog diskursa u i o umjetnosti, u ovoj knjizi uspostavljaju se mehanizmi konstrukcije slike grada i pamćenja o  gradu.

Andrea Zlatar Violić (Zagreb, 1961.), redovita profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirala je studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirala (1988.) i doktorirala (1992.) na temama vezanim za povijest hrvatske (Marulićev ep Davidijada) i europske latinističke književnosti (Autobiografski modeli europskog srednjovjekovlja). Zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost (Katedra za opću povijest književnosti) od 1986. godine, sada u trajnom zvanju redovite profesorice. Nastavak znanstvenog rada u devedesetima vodio je kroz povijest autobiografije u Hrvatskoj do 19. stoljeća, da bi od 2000. središtem njezina interesa postala suvremena autobiografska proza. To područje posebno obuhvaća teme teorijskih aspekata autobiografskog diskursa, ženskog pisma, reprezentacije identiteta u književnim tekstovima.

Raspon autora o kojima je pisala kreće se od hrvatskih književnica (Drakulić, Vrkljan, Ugrešić, Drndić, Sajko) do europske i svjetske proze, među kojima se izdvajaju tekstovi vezani uz teme traume i holokausta (Levi, Semprun, Kertész, Amery). Posljednjih godina znanstveni interes fokusiran je na odnos osobnog sjećanja i kolektivnog pamćenja (Ricœur, Assmann) te njihovu dinamiku u recentnoj historiografiji i literaturi. Uza znanstveni rad bavila se uredničkim poslom (Studentski list, Radio 101, Gordogan, Vijenac, Zarez, Algoritam) te političkim djelovanjem. Objavila je više desetaka znanstvenih i stručnih radova, šest književnoteorijskih knjiga, dvije knjige eseja i zbirku poezije. Među knjigama izdvajaju se: "Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti" (1989.), "Autobiografija u Hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih oblika" (1998.), "Tekst, tijelo, trauma" (2003.) i "Rječnik tijela" (2010.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.