Građa i sadržaj Šnajderovog romana povijest je jednoga grada, u ovom slučaju pisanog velikim slovom, ali ne u imperativu raguzejske numinoznosti koja pišući Grad, niječe gradskost, a time i povijesnost, ili barem ozbiljnu, relevantnu povijesnost svemu onkraj zidina koje za njihove stanovnike, sve rjeđe i sve sustalije nažalost, život znače. Veliko G, slično onom grafemu kojim slobodni zidari...

Što to jest povijesna istina pa i predmet istraživanja? Za Badurinu je to upravo kolektivna svijest o jednom razdoblju, kolektivna ali nipošto jedinstvena, dapače, često na razini dodira raznih kolektiviteta konfliktna do nepomirljivosti. I upravo ta mjesta prijepora služe joj da konstruira istinitost kao potrebu da se uz neizbježne interpretativne razlike iznađe istina ne kao konačna izvjesnost, nego kao...

Kada razmišljamo o umalo histeričnoj hiperprodukciji historije, našlo bi se podosta balkanskih zemalja bremenitih prljavom prošlošću, balkanskih prvenstveno u očima onih što su na ovaj prostor imaginarnog zla i stvarne prošlosti naselili kompenzacije vlastitih okrvavljenih ruku, ali čini se da nigdje ona nije toliko složena, zamršena, iracionalna kao u bosanskim bespućima punima mržnje, obilnima...

Poticajno je, u ovo doba medijske površnosti, u vremenu koje nas okružuje ljudima mahom zabavljenim gaćicama starleta nesposobnih da budu ni simulakrumi, čitati, razmišljati, sporiti se, svađati sa Zdravkom Zimom. Nadahnjujuće je, u doba kad se tiskaju enormne količine suvišnih knjiga proglašavanih (remek)djelima, a Hrvati se notorno dijele na nepismene i na pisce, u ruke uzeti knjigu koja je zaista Djelo.