Jednostavnost radnje, (ne)dovršenost fabule, baš kao i njena eliptičnost, odgovaraju sintaktičkom stanju jezika u čijim zasebnim rečenicama ne manjkaju elipsa, metafora i simbolika – uz dodatak, dakako, da je (ne)prepoznavanje simbola (ili pridavanje simboličkog značenja kojoj riječi/pojmu/sintagmi), u velikoj mjeri problem čitateljskog rakursa.

Justin Smith-Ruiu demonstrira središnje svoje stajalište o prisutnosti idejnosti interneta čak i mnogo prije njegova materijalnog omogućenja. Štoviše, Smith-Ruiu ide toliko daleko da u analogiji poistovjećuje neke prirodne pojave s internetom koji se ipak i dalje dominantno promatra kao nešto od prirode jasno odvojeno, isključivo tehnološko i artificijelno.

Od 2001. i njenog ponovnog pokretanja, u ediciji 'Mala knjižnica' Društva hrvatskih književnika objavljeno je više od 280 naslova. Za ovu priliku, budući da je riječ o biblioteci rijetko zastupljenoj u medijskom mainstreamu, izdvojili smo dva naslova: naravno, ne kao promotori jedne knjižnice, zato što kritika nije promotivni materijal, već se nadovezujući na žaoke o krizi kritike kojih smo se posredno...

Roman 'Treća dob' jedna je vrst 'prirodne posljedice' autoričina profesionalna usmjerenja, radi se o polu dokumentarističkoj, no ipak fikcijskoj inscenaciji posljednjih mjeseci života velikog irskog pisca, koja meandrira između onoga stvarnog, činjeničnog, konkretnih dokumenata, i autorske imaginacije, uživljavanja odnosno oživljavanja svijesti vremešnog i odlazećeg starog čovjeka.

Bilo mi je važno da glavni lik pronađe nekoga tko mu je poput zrcala. Bilo je to kao da je prvi put uspio vidjeti samog sebe kroz oči druge osobe, otkriti da je živ, da je sposoban osjećati i da je zbilja važan. Zahvaljujući tuđem pogledu otkriva vlastitu povijest. Da, apsolutno, to je ideja ljubavi, to da možeš vidjeti i spoznati sebe zahvaljujući postojanju druge osobe.