Kako većina ovdašnjih čitalaca ne spada u red spomenutih dobrih poznavaoca – onih čije se poznavanje poljske književnosti ne svodi na imena kao što su Witold Gombrowicz, Czesław Miłosz, Wisława Szymborska ili Olga Tokarczuk – izdanja poput onih kakva nam u ovom slučaju nude manje 'razvikani' nakladnici, zagrebački DAF i pulska Nebula – za ovdašnju publiku mogu biti spoznajno dragocjena.

Zagrebački putopisac Juraj Bubalo upravo je objavio svoju četvrtu knjigu. 'Od Pola do Malnara', svojevrsnu enciklopediju 17-orice najpoznatijih ljudi našeg podneblja na zadatku redukcije velikog dalekog svijeta na površinu ljudskog dlana. Svakome je od njih otprilike pripalo oko 25 stranica biografije s reprintom originalnih autorskih tekstova po osobi.

'Sveto pismo' ambiciozniji je roman od Jurakovog prvog romana 'Peleov priručnik', opsežniji, bogatiji, slojevitiji, intrigantniji. U esejističko-autofikcijskim poglavljima poznavatelji Jurakova opusa možda ne dobivaju ništa novo, međutim fikcijska poglavlja pravi su užitak za čitanje jer Jurak podrobnim minucioznim stilom gradi izuzetnu atmosferu.

Meyerova biografija Hanne Arendt razotkriva nam pozadinu stvari, kada je riječ o zapitanosti – udivljenju što ga mnogi čitatelji diljem svijeta, i sada već u slijedu generacija, gaje naspram filozofsko teorijskog djela ove autorice, dajući nam precizan odgovor na pitanje 'Kako?', odnosno, podrobnije, na pitanje - Kako joj je uspjelo uspostaviti tako stožerne, podrobne, iznimno duboke i oštroumno nijansirane...

Zadaća je lingvistike opisati i objasniti promjene u jeziku, a ne se, poput preskriptivista, zgražati nad njima. Jezik se po svojoj prirodi neprestano mijenja i nema dokaza, kao što tvrde neki jezični puristi, da bi ga mogla ugroziti upotreba tuđica, primjerice anglizama, pa ga nije potrebno ni 'braniti' od štetnih utjecaja.