Jarak srlja u distopiju za koju teško da je moguće pronaći opravdanje. Tome je tako ne samo zbog mjestimično neuvjerljive izvedbe, već i zbog autorove sklonosti približavanju Soderberghovoj viziji Solarisa prema kojoj je poljski pisac bio osobito kritičan: ljubav kao moguće rješenje kozmičke nepoznanice dramatično odudara od Lemove središnje teme – suočavanja čovjeka s novom, potpuno nepoznatom...

Redom su to djela malog opsega koja se čitaju u jednom komadu s optikom usmjerenom prema različitim sferama ljudskog iskustva i zajedničkim znanstvenofantastičnim dekorom, koja ne spadaju u orijaške tradicije što američke što sovjetske znanstvenofantastične književnosti. Tako se i ponašaju, poput malih otočića u istom arhipelagu...