Maja Urban predstavlja zbirku poezije 'Kip slobode' u Osijeku i Zagrebu
Održava se
17.-21.05.2018.
17.-21.05.2018.
Kip slobode
U četvrtak, 17. svibnja u 20 sati u Knjižari Nova (Trg Ante Starčevića 4, Osijek) održat će predstavljanje zbirke poezije "Kip slobode" Maje Urban.
Sudjeluju: Maja Urban, Ivana Buljubašić, Ivana Đerđ-Dunđerović i Delimir Rešicki
"Kip slobode" je knjiga jedne od rijetkih hrvatskih autorica s doista minucioznim darom da vidi sve ono loše u vlastitoj stvarnosti i nikada i ni pod koju cijenu ne pristaje na današnja (oligarhijska) “pravila” opće društvene “igre” i “igrice”, nego, posve usuprot svemu, posjeduje (još uvijek) nadu da poezija, ako već ne može ništa mijenjati, može bar gledati licem u lice svijetu koji nas je sveo na bankarsko i svakakvo drugo, dobrovoljno roblje.
No ono što posebno intrigira u Kipu slobode dekonstrukcija je svih mogućih “uloga” koje u današnjici mora s osmijehom na licu otrpjeti žena. To nikako ne znači da je Kip slobode isključivo “ženska” knjiga, koja igra na sigurno protivno bilo kojoj i bilo kakvoj nametnutoj političkoj i inoj korektnosti, poslušnosti, ali i militarizaciji ženstva, nego to da može imati upravo terapeutske i katarzične učinke na sve nas skupa – i žene i muškarce, u jednome kaotičnome svijetu i vremenu koje više ne mari ni za ostatak ostataka ljudskoga.
Delimir Rešicki
***
Zagrebačka promocija "Kipa slobode" Maje Urban održat će se u ponedjeljak, 21. svibnja u 18.30 sati u Kulturnom centru Mesnička (Mesnička 12, Zagreb).
Uz autoricu o zbirci će govoriti Darija Žilić, Delimir Rešicki i Andrija Škare.
Kip slobode
- Fraktura 03/2018.
- 144 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789532669305
Maja Urban u svojim stihovima ne štedi baš nikoga – vlastito (palanačko) životno okružje, tajkune, opću društvenu licemjernost i nihilističnu apatiju, elaborira bolne obiteljske traume i uopće stvarnost u današnjoj, groteskno distopijskoj Hrvatskoj. Urbaničine su pjesme tako trag jednoga iskrenoga, dobronamjernoga i istinski rebelijanskoga iskustva – upravo onoga koje tako bolno nedostaje u moru opće i ne samo virtualne ravnodušnosti. (Delimir Rešicki)