Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Najava • Piše: MV Info • 19.03.2007.

Mile Stojić u HDP-u
Održava se
20.03.2007.

U utorak, 20. ožujka 2007. godine u 19.00 sati, u Basaričekovoj 24, u Zagrebu, Izdavačka kuća V.B.Z. i Hrvatsko društvo pisaca organiziraju predstavljanje knjige "Priznanje", knjige izabranih starih i novih pjesama Mile Stojića, ovogodišnjeg dobitnika Goranova vijenca za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu.

Sudjeluju:
Mile Stojić – autor
Miljenko Jergović – urednik knjige
Branko Maleš – pjesnik i književni kritičar
Ervin Jahić – urednik u V.B.Z.-u

Mile Stojić rođen je 1955. u Dragićini (Bosna i Hercegovina). Pjesnik, esejist, antologičar i novinski pisac. Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. živio je u Sarajevu od pisanja i uređivanja književnih publikacija. Nakon toga radi kao lektor na Slavističkom institutu Sveučilišta u Beču. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i PEN kluba.

Knjige su mu u prevedene na njemački, poljski, talijanski engleski, mađarski i makedonski jezik, a pojedini tekstovi na dvadesetak jezika. Pjesme su mu uvrštene u sve relevantne antologije suvremene bosanskohercegovačke i hrvatske književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih i Nagrade "Buchpremie" Austrijskog ministarstva kulture za jednu od deset najboljih knjiga objavljenih u Austriji 2000. godine. Uređivao je više književnih i kulturnih publikacija. Utemeljio je listove Književna revija i Obzor, a bio je član uredništva Dana i redakcije prvog hrvatskog postsocijalističkog newsmagazina Tjednik. Sad je stalni kolumnist splitskog Feral Tribunea, te sarajevskih Dana.

O knjizi:

Izbor pjesama koji čitate u ovoj knjizi biografija je jednoga čovjeka. Moglo bi se čak reći – romansirana biografija. Počinje gotovo floberovski, usred svijeta kojemu su se sve važne stvari odavno dogodile i koji svu svoju bogatu poputbinu nosi u svojim knjigama i znanjima, u svojoj glazbi i melankoliji kao obliku više civilizacijske zrelosti, a završava u katastrofi i kataklizmi jednog Kurdistana, koji je naša zemlja Bosna, čiji nam već i spomen kane oduzeti ili osporiti. U katastrofi koju neće relativizirati čak ni jedna ljubavna pjesma. I ljubav je tu, u ovome romanu sačinjenom od pjesama, da pokaže kako doma i domovine više nemamo, i kako nam je – da se poslužim metaforom drugoga velikog pjesnika s juga, Petra Gudelja – jedina zemlja koju imamo ona što ju u ustima nosimo, a i ta nam je gorka.(Miljenko Jergović)

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –