Nevidljive knjige na marginama interesa
Još od studentskih dana knjižare doživljavam kao prvu crtu informiranja o knjižnim novitetima, o brojnim i raznovrsnim knjigama koje se upravo u ovo doba godine objavljuju u većem broju jer tradicionalno mjesec studeni je vrijeme popularnog Interlibera i povezanih promotivnih prodaja pa i rasprodaja knjiga, dok je prosinac mjesec intenzivnijih blagdanskih darivanja. A knjiga je još uvijek dragi poklon, iako nam statistička istraživanja pokazuju da se baš i ne možemo podičiti prevelikim interesom za knjigu i čitanje, no možemo reći da smo čak i dobri ukoliko se uzmu u obzir razni negativni trendovi koji obilježavaju hrvatsko društvo.
Unatoč svim blagodatima digitalizacije "zemaljska" knjižara je i dalje izvorni "show room", mjesto na kojem se mogu opipati, prelistati, "omirisati" knjige pa na kraju i kupiti, no brojne hrvatske knjižare ne odražavaju u dovoljnoj mjeri svu raznolikost i sadržajnost ponude hrvatskih izdavača knjiga. Naravno da se ponuda na knjižarskim policama ne može mjeriti s ponudom na policama knjižnica, jer dok knjižnice kao javne ustanove (financirane i javnim novcem) u većoj mjeri moraju voditi i brigu da njihova popunjenost kombinira načelo potražnje ali i općekulturne funkcije knjižnica, knjižare u najvećoj mjeri ovise o ekonomskim okolnostima, tržišnoj uspješnosti i održivosti vlastitog poslovanja, što ovisi o mnoštvu faktora.
Jasno je i da knjižare ne mogu same kreirati potrebe hrvatskih čitatelja i potrošača knjiga, ali neosporno je i da su se mnoge s godinama uljuljkale u pretežno komisijski model prodaje koji znatno "umrtvljuje" knjižarska osjetila, te nerijetko loše utječe i na dinamilu popunjavanja polica a još više na traganje za onim izdanjima koja sama od sebe ne dolaze ili dolaze teško na knjižarske police. Naime, ne tako maleni broj knjiga proizvede se kroz nespecifične nakladničke produkcije, koje tek djelomično profesionalno odrađuju posao izdavanja, ali distribucija i marketinška prezentacija objavljenih izdanja je dio posla koji prečesto ne znaju odraditi.
Kao ilustracija ove teme poslužiti će mi godišnji katalog izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija, koji svake godine objavljuje Muzejski dokumentacijski centar na zagrebačkom Interliberu. Mnogi će se iznenaditi da se među stotinama mahom "nevidljivih" izdanja objavi i zamjetan broj "klasično" produciranih izdanja, uređenih prema svim pravilima struke. Izbor tema u njima je šarolik - obrađuju se lokalne i nacionalne teme, obilježuju se obljetnice, životopisi i zavičajnika i enciklopedijskih ličnosti, predstavljaju se muzejski fondovi i zbirke, donacije i akvizicije, tu su i studije uz izložbe likovnih veterana, ali i mladih umjetnika, objavljuju se vrsne publikacije za djecu i mlade, objavljuju se radovi sa stručnih i znanstvenih skupova, predstavljaju se rezultati arheoloških istraživanja...
Na prvu moglo bi se se zaključuti da su to publikacije lokalnog karaktera, pa shodno tome i nedovoljno zanimljive široj publici, no to je pogrešno gledanje - objavljuju se tu i pravi izdavački "kapitalci". Nije upitno da publika i za takva izdanja postoji i izvan lokalnih granica (pojedinog muzeja ili galerije), no u 99% ona nije uopće upoznata s postojanjem tih izdanja. Da, vjerojatno se krug zainteresiranih ne mjeri u stotinama, ali niti se npr. mnoga književna djela ne tiskaju danas u više od par stotinjak primjeraka.
I ne radi se samo o izdanjima muzeja i galerija, slično je i s izdanjima različitih institucija, poput HAZU, Instituta za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskog državnog arhiva, fakulteta i akademija... svi oni imaju produkciju knjiga koja stiže u vrlo mali broj knjižara (ako uopće!), manji nego li bi to moglo biti, a u knjižnicama se lako pogube neprimijećene. Jednako tako ostaju nevidljive i u medijima, a niti kroz društvene mreže se njihovi nakladnici ne trude dovoljno proširiti glas o nečemu što su objavili, pa se onda postavlja pitanje i svrhovitosti takve "slabovidljive" produkcije.
Ipak, na knjižarima je odgovornost da i takva izdanja pronađu put do knjižarskih polica i izloga, jer nije dovoljno eventualno ih uvrstiti u katalog ponude na internetu, vjerojatno će ih i na taj način netko pronaći, ali ih neće i prelistati, "omirisati"... pa onda i odabrati kao kakav primjeren poklon, sebi ili drugima.
** tekst je prvotno objavljen u prilogu za knjige Best Book tjednika Express.