Planetopija objavila knjigu Natalie Angier koja slavi žensko tijelo
Nakladnička kuća Planetopija objavila je knjigu "Žena : Intimna geografija" Natalie Angier, dobitnice mnogih nagrada i priznanja, između ostalog i Pulitzerove nagrade za svoj rad u New York Timesu gdje ima svoju kolumnu s područja znanosti i piše uglavnom o biologiji.
Kako sama autorica ističe, knjigu "Žena..." napisala je "u slavu ženskoga tijela - njegove anatomije, kemije, evolucije i njegova veselja. To je osobna knjiga, moj pokušaj da pronađem svoj način razmišljanja o biologiji ženstva, a da pri tome ne utonem u mulj biološkog determinizma."
Natalie Angier svojim osebujnim i lucidnim stilom otkriva najveću enigmu evolucije - žensko tijelo. Opisujući eksplicitno, duhovito i nadahnuto sve ono što čini ženu - od organa do orgazma, autorica svojom svojevrsnom "fantazijom o ženskom tijelu i umu" nastoji ženama omogućiti da izliječe psihičke rane, shvate svoje strahove i izvuku najviše iz onog što imaju - i one i oni koji ih vole.
“Ovo je knjiga o zanosu, čvrsto utemeljenom u tjelesnom, u ljepoti tijela. Žensko tijelo zaslužuje dionizijsko poštovanje, i zato prizivam duhove i sile koje najbolje poznajem i najviše volim. Pozivam upomoć znanost i medicinu, da izradim radnu kartu dijelova tijela koje nazivamo ženskim te da objasnim njihov unutarnji dinamizam. Obraćam se Darwinu i teoriji evolucije u potrazi za izvorima naše intimne geografije - zašto naša tijela ovako izgledaju i ponašaju se, zašto su naizgled obla i glatka, a ponašaju se grubo i čvrsto.
Čeprkam po povijesti, umjetnosti i književnosti istražujući kako su kroz vrijeme opisivani pojedini dijelovi tijela ili njegove osobine. Iz spektakularnih postignuća u našem razumijevanju genetike, mozga, hormona i razvoja izdvajam i biram, na temelju zaključaka i nagonski, moguća tumačenja naših nagona i djelovanja. Nabacujem ideje i teorije - o podrijetlu grudi, svrsi orgazma, o žarkoj ljubavi koju osjećamo prema našim majkama, o razlozima zašto žene trebaju jedna drugu s gotovo jednakom silinom kojom se međusobno odbijaju.
Vjerujem da možemo učiti od drugih vrsta, od naše prošlosti i naših organa i zato sam ovu knjigu napisala kao svojevrsnu znanstvenu fantaziju o ženskome rodu.”