Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Helena Sablić Tomić • 27.10.2010.

Robert Roklicer : Žene, luđaci i malo dobrih pedera

Žene, luđaci i malo dobrih pedera Roklicer Robert

Robert Roklicer, pjesnik i prozaik, obično piše o promašenosti pojedinca, besperspektivnoj i apsur­dnoj svakodnevici, čineći to duhovito, kritički, dobro se zabavljajući uz svoje pripovjedače i likove. Objavio je pet knjiga pjesama ("Underground", "O čemu pričaš", "Pivo ne ostavlja mrlje od kave", "Tamo gdje si ti, nema paukova", "Bez detalja, molim") i zbir­ke kratkih priča ("Oprosti, ainemoraš", "Kako se ubi­ti"). Voditelj je zagrebačke tribine Jutro poezije, povre­meno radi kao scenarist u Dramskom programu Hrvat­ske televizije i Jadran filmu.

Kao pobjednik natječaja za najbolju kratku priču "Broda knjižare" objavljenu u zbirci "20+1 najbolja priča za ljeto 2010.", putovao je brodom ovoga ljeta od Krka do Visa uz ruskog fizičara Vadima Zelanda, američkoga autora znanstvene fantas­tike Brucea Sterlinga, slovensku spisateljicu Vanju Strle i švedskog pisca Richarda Swartza, čitajući priču "Kao da gledam u živog dupina". Dobre je kritike dobio i za uloge u filmovima "Sigurna kuća", "Živi i mrtvi", "Me­tastaze".

Na anonimni natječaj Matice hrvatske - ogranak Osijek za roman ili zbirku kratkih priča javio se pod šifrom 412970. i osvojio prvu nagradu za roman "Žene, luđaci i malo do­brih pedera". U njemu se kroz 118 kratkih rezova otvara mozaik priča o nepoznatim stanarima jedne nevidljive gradske četvrti. Ti "rezovi" u na­raciji funkcioniraju kao perforaci­ja na filmu u koju ulaze kotačići fotoaparata. Oni ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju fotografiranja neke oso­be, nekoga zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji kre­nu slijediti zbivanjima u životu i oko života glavnoga lika Huberta Mavera.

Ovaj kratki, u dahu čitajući ro­man provokativan je i u isto po­prilično ogoljen i okrutan pogled na dio svakodnevlja koji se do­gađa u klubovima, kafićima, na ulicama, uz različita subkulturna okupljališta, ali i iza zatvorenih vrata uredskih prostorija, u stano­vima ili obiteljskim kućama. Te­matski je vezan za grad ili pred­građe. Autor kao da je izborom kronopa želio naglasiti statistički mjerljive sociološke momente koji govore o nestajanju građanstva. Guste priče o tome nema, već ono neiskazivo u njoj postaje apologija najproduktivnijoj sre­dnjoj klasi koja je opasno osiromašila i približila se ano­nimnosti i anonimcima niže, aliterarne klase, koju do­brim dijelom roman artikulira. Nalik je Bovićevim "Me­tastazama".

Zasićena je ova proza brutalnoga realizma erotskim prizorima, govorom ulice, dobrim pivom i pelin­kovcem, lakim ženama, izgubljenim muškarcima. Opisani životni stil sastoji se od poprilično jednostav­nog dnevnog ritma ispijanja pića i frustracijskoga tje­lesnog "pražnjenja". Većina likova su neprilagođeni osobenjaci koji osjećaju strah pred nadolazećim do­gađajima, a slika izvanjskoga svijeta koji iz naracije iz­vire snažna je kritika socijalnog i moralnog sustava. Li­kovi možda nisu karakterno dorađeni, nemaju oni amplitudu kojom bi se pokazala motivacija nekih nj­ihovih postupaka, ali upravo se shorts cuts opisima jače naglašava njihova ponekad i očajnička egzistenci­ja - bez previše odgovara uz pregršt neizgovorenih pi­tanja.

Od svih inačica humora u romanu dominira ona crnohu-morna. Hiperstvarnost je energija koja izbija iza duhovi­toga naslova. "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" imaju nakanu ukinuti svaku tajnovitost i urbanu »mutavost« upravo onako kako su to imali potrebu činiti, nema tome tako davno, FAK-ovci.


( Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –