Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Najava • Piše: I.P. - MV • 11.12.2019.

Ruska književnica Guzel Jahina u Puli i Zagrebu predstavlja svoj novi roman 'Volgina djeca'
Održava se
12.-13.12.2019.

Guzel Jahina (foto: Alexander Klimin)

Ruska književnica Guzel Jahina, koja je 2015. prvijencem "Zulejha otvara oči" (Hena com, 2017) pomela ljestvice čitanosti i osvojila velike književne nagrade dolazi u Pulu i Zagreb gdje će predstaviti svoj drugi i s nestrpljenjem iščekivani roman „Volgina djeca“ (Hena com, 2019) za koji je ovih dana u Moskvi (po drugi put) primila jednu od najvećih ruskih književnih nagrada, "Veliku knjigu" (Boljšaja knjiga).

U Puli će gostovati na Sa(n)jam knjige u Istri, gdje će 12. prosinca 2019. promovirati svoj novi roman, a potom će u Zagrebu, 13. prosinca u 19 sati promovirati oba svoja na hrvatski prevedena romana „Zulejha otvara oči“ i „Volgina djeca“ u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5).

Uz autoricu sudjeluju: Nermina Husković (urednica), Marko Gregur (promotor), Tanja Radmilo (prevoditeljica knjiga) i Jasna Bilušić (glumica). Promociju će konsekutivno prevoditi Tanja Radmilo.

Guzel Jahina (1977., Kazanj) ruska je književnica i scenaristica tatarskih korijena. Potječe iz građanske obitelji, otac je inženjer a majka liječnica. Nakon što je diplomirala na odsjeku za strane jezike na Filozofskom fakultetu, seli se u Moskvu gdje se bavi marketinškim komuniciranjem. Povezanost s ishodišnim zavičajnim kompleksom navodi je prvo da format priča koje je ponijela u sjećanju provjeri u stručnom seminaru Moskovske filmske škole, a onda da se odvaži i na ambiciozan kreativni iskorak – roman "Zulejha otvara oči", čija se građa temelji na iskustvu bake, Tatarke raseljene za jedne od staljinističkih kampanja. Njezino je pripovijedanje odmah prepoznato kao iznimno, u domaćoj javnosti, ali i u svijetu, pa je priča o nepravdi i boli, ali i ženskoj emancipaciji i životu koji se obnavlja 2015. godine osvojila brojne književne nagrade: “Velika knjiga”, “Jasna Poljana”, “Izbor čitatelja za Veliku knjigu 2015.”, “Ulaznica do zvijezda” i “Najbolje prozno djelo godine”. Guzel Jahina bila je finalistica za nagrade “Ruski Booker” i “NOS”.

Za razliku od Solženjicina ili Varlama Šalamova, koji su o logorima govorili iz prve ruke, Jahina nudi novu perspektivu, pri čemu nije riječ tek o distanci. Kaže kako „nema sumnje u Staljinovu tiraniju“, ali i da „unatoč svemu što je proživjela moja baka je poštovala Staljina“: „Ta je tiha generacija apsorbirala sve teškoće ranih sovjetskih godina i radije je šutjela kako bi nas zaštitila“, pa „sada želimo sve sami shvatiti, trebamo se probiti kroz taj veo tišine“. I kada je pitaju hoće li pisati o suvremenoj Rusiji, ističe važnost suočavanja s prošlošću: „Možda je prerano, a možda nismo dovoljno sazreli za roman o modernom dobu.“ 

O romanu Volgina djeca, prevela Tatjana Radmilo:

Volgina djeca Jahina Guzel

Godina je 1916., priča nas vodi u Gnadenthal, njemačku koloniju na lijevoj obali rijeke Volge, u kojoj šulmajster Jacob Ivanovič Bach živi mirnim učiteljskim životom sve dok ne dobije neobičnu ponudu. Nedugo potom u njegov život ulazi Klara Grimm djevojka zaklonjena paravanom, a susret s njom otvorit će mu vrata ljubavi, ali i teške patnje. Bach će na svom životnom putu iskusiti ne samo mijene društvenih i političkih pojava već i gubitke koji će ga obaviti neviđenim strahom… Hoće li se tog straha ikada osloboditi pitanje je koje se provlači kroz cijeli roman posvećen njemačkom Povolžju i njegovoj krvavoj povijesti te između dviju Volginih obala zarobljenom čovjeku neumoljive snage poput rijeke uz koju je živio. 

O romanu Zulejha otvara oči, prevela Tatjana Radmilo:

Zulejha otvara oči Jahina Guzel

U zimu 1930. g. u tatarskom selu Julbašu Zulejhina muža ubijaju komunisti pod optužbom da je kulak, a ona, samo sa zavežljajem, biva prognana u nepoznato. Nakon dugog i iscrpljujućeg putovanja Zulejhin se život mijenja iz temelja, a sva dotad naučena pravila gube na važnosti. Zajedno sa šačicom preseljenika, Zulejha je prisiljena prilagoditi se surovim životnim uvjetima tajge uz obalu rijeke Angare. Pored sitne, zelenooke Tatarke u toj su se šarolikoj zajednici obrele najrazličitije osobnosti i profesije – poludjeli liječnik, nekoć uspješni slikar, obrazovani građanski par iz Lenjingrada, beskrupulozni kriminalac – a svima njima na čelu je naočiti komandant Ignatov, ubojica Zulejhina muža. Hoće li se i po koju cijenu svi oni uspjeti oduprijeti uvjetima koji traže nadljudsku izdržljivost pitanje je koje se proteže kroz cijeli roman, a koji svojim dramaturškim majstorstvom ne dopušta da ga ispustite iz ruku.

Ova mnogim detaljima garnirana proza nosi u sebi snažnu humanističku poruku u čijem je središtu potlačena žena i njezina borba, a istovremeno se radi o britkoj kritici ideološke nastranosti te briljantnom sondiranju političkog sustava u kojem su se ciljevi ostvarivali najbrutalnijim postupcima. Izrazita vrijednost ovog višestruko nagrađivanog ruskog romana leži u jedinstvenom Jahininom stilu, sjajnoj dramatizaciji te u bogatoj tatarskoj folkloristici. 

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –