Tarjei Vesaas : Ptice
Ptice
Roman "Ptice" (Fuglane, 1957) klasik je Tarjeia Vesaasa, jednog od najcjenjenijih norveških autora 20. stoljeća – pjesnika, dramatičara, no ponajprije plodnog i nagrađivanog romanopisca realističnog određenja, višenavratno predlaganog i za Nobelovu nagradu.
Tarjei Vesaas (1897-1970), još uvijek nedovoljno znan van skandinavskog govornog područja, premijerno je predstavljen hrvatskoj publici prošle godine i to jednim od Norvežanima iz njegova pera najdražih, ali i međunarodno najpoznatijih njegovih romana. Sve to zahvaljujući prevoditelju Munibu Delaliću i nakladničkoj kući „Fidipid“, koji su se primarno posvetili prijevodnoj produkciji upravo s norveškog jezika.
Fokalizator pripovijesti, 37-godišnji Mattis - odmah ćemo razabrati, iako se to ne eskplicira – osoba je sa stanovitim mentalnim poteškoćama, vjerojatno uzrokovanim nekim od poremećaja autističnog spektra. On s nešto starijom sestrom Hegom nastanjuje trošni kućerak na kraju sela, nedaleko jezera, a na rubu šume. Hega za njihove skromne potrebe zarađuje pletući pulovere. Mattis je kućnom proračnu pokušao doprinijeti nadničareći po obližnjim imanjima, no njegovi bi napori uvijek iznova završavali neugodnostima, nesporazumima i novim traumama.
Upravo zbog svog hendikepa Mattis je nedopustivo spor, suviše znatiželjan, sklon infantilnom misticizmu, ali i filozofičnim propitkivanjima i začudnim vizualizacijama koje pokušava na sebi svojstven način razjasniti. U tim nastojanjima ostaje usamljen i frustriran nedohvatnošću mehanizama svijeta kojemu nikada neće uistinu pripadati.
Tajna zavodljivosti ovog samozatajnog, no tim iznimnijeg teksta upravo je u viđenju usporene seoske kolotečine, sjevernjačke arkadije iz očišta muškarca ograničene svijesti, no koji zato svojom sposobnošću nasumičnog dohvaćanja rubnih, jedva zamjetnih detalja i općenito pomaknutom doživljajnošću pridaje jednostavnoj rustikalnosti očuđujuću poetičnost.
Njegovim udivljenjem nad snagom prirodnih sila te pojavama i mijenama u biljnom i životinjskom svijetu, okolina se može zlurado iščuđavati, ali ne mu ih i oduzeti. Ovim djetinje simplističkim užicima suprostavljene su Mattisove socijalne fobije, nesnalaženja i nesigurnosti, konstantan osjećaj nedostatnosti, proganjajućeg grizodušja i srama što nije spretniji, naprosto funkcionalniji... što nije nalik drugima.
Ojađen izrugivanjem djece, podozrivim pogledima i komentarima odraslih, ovaj dobrostivi naivac upinjat će se da shvati, da se uklopi, da se svidi i dokaže. Da bude na pomoć, pa možda i ponos sestri - krutoj i ravnodušnoj Hegi, koju voli, iako je ne razumije, o kojoj ovisi i kojoj se divi; toj suhonjavoj četrdesetogodišnjakinji za koju će čitatelj uvidjeti da je iščašenija od svog "problematičnog" brata; začahurenoj u asketskom samotnjaštvu, repetitivnosti pletenja i domaćinskih dužnosti, iznurenoj brigom, potiskivanim očajem, ali i prezirom spram nesretnika koji joj je do smrti na teret.
Riječ je o duboko osjećajnom i humanom tekstu, koji snažno uvlači u misaone rukavce jednog tragičnog sanjara. Dvoma će otuđenicima od svijeta jedini, ali zato fatalan, rez u polaganom i tihom bivanju Vesaas priuštiti u posljednjoj trećini romana, intruzijom treće osobe u njihov samonametnuto uzan kadar: Hega će se zaljubiti.
"Ptice" su od takvih narativa kojima ne treba zapleta ni akceleracije. Rahli psihološki roman trodijelne strukture usložen od pedesetak kratkih, elegantnih poglavlja, čita se bez prekida i odlaganja, gotovo kao napetica. A to je samo naoko neshvatljivo - jer da se ništa važno u tome štivu ne događa, tek je privid.
Tarjei Vesaas ispisao je roman od onih koji ostavljaju pečat na duši, od kojih se ne odvajamo ni kad samu knjigu nježno i s uvjerenjem proslijedimo dalje.
Ptice
- Prijevod: Munib Delalić
- Fidipid d.o.o. 09/2014.
- 210 str., meki uvez
- ISBN 9789537542184
Priča o bratu i sestri koji žive sami u staroj, trošnoj kući u blizini jezera, i čiji se usamljen i jednoličan život dramatično mijenja kad u nj ulazi i treća osoba... jedna od najomiljenijih i najčitanijih knjiga norveške književnosti.