Velebitski dnevnici u originalu su tri sveščice požutjelih korica, zamrljane i zgužvane višekratnim dugim boravcima u platnenom ruksaku. Njihove stranice ispunjene su gustim i čitkim rukopisom, uredno ispisanim olovkom, a neposredne rečenice zabilježene  su pred šatorom uz logorsku vatru, na sijenu u pastirskom stanu, uz peć u planinarskom domu ili pak na suncem obasjanoj livadi, negdje na Velebitu.

Iz tih zapisa i iz uspomena koje su oni pobudili nastala je knjiga "Iz velebitskog dnevnika". Najranije bilješke Sergej Forenbacher zapisivao je na papirima koji bi mu se našli pri ruci, a prvi dan svoje prve velebitske ture, dolazak i noćenje u planinarskoj kući pod Zavižanom u srpnju 1957. godine, zabilježio je na posljednjim, praznim stranicama Poljakovog "Planinarskog vodiča po Velebitu". Tada je i započela ljubav između Sergeja Forenbahera i planine, koja će potrajati punih pola stoljeća.

O njoj svjedoče sve opširniji i sve podrobniji zapisi u dnevnicima. S prolaskom godina mijenjali su njegovi osobni interesi, suputnici i mogućnosti, a usporedo s njima mijenjao se i Velebit...

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.