Leone Ginzburg nikada nije uzeo oružje u ruke, pa ipak, teško je naći čovjeka koji se u Mussolinijevoj Italiji glasnije suprotstavio fašizmu. Od siječnja 1934. do veljače 1944. kad nakon mučenja umire u rimskom zatvoru ostavljajući za sobom jedno od najljepših ljubavnih pisama, ovaj blagi ali nepokolebljivi čovjek ponavljat će svoje "ne" ludilu i nečovječnosti, izabirući uvijek iznova onaj teži put – stazu koja će mu donijeti zatvor i progonstvo, ali i poštovanje i ljubav, pretvorivši ga u junaka talijanskog pokreta otpora. Jedno desetljeće hrabrosti i poštenja, desetljeće jednog života koje je napravilo razliku.

U romanu koji prati život briljantnog mladog intelektualca Leonea i njegove supruge, slavne talijanske spisateljice Natalije Ginzburg, Antonio Scurati plastično ocrtava sliku jednog vremena, s njegovim najmarkantnijim protagonistima, njegovim konformizmima i junaštvima, dvojbama i izborima.

"Najbolje doba našeg života" ono je u kojem se bori, pati, zaljubljuje i voli, a Scuratijev roman strastvena je i nadahnjujuća priča koja sudbinu Leonea i Natalije Ginzburg, Cesarea Pavesea i Giulija Einaudija veže uz one takozvanih običnih ljudi, autorovih djedova i baka, koji su živjeli pod istom diktaturom, istim bombama i istim iskušenjima Drugoga svjetskog rata – donoseći vlastite odluke i plaćajući cijenu za njih.

Antonio Scurati rođen je u Napulju 1969. godine. Gradeći znanstvenu karijeru na Državnom sveučilištu u Bergamu, počeo je predavati Teorije i tehnike televizijskog jezika. Od 2008. radi kao istraživač na milanskom IULM-u (Libera Università di Lingue e Comunicazione) te koordinira Studijskim centrom za jezik rata i nasilja. Predaje kao redoviti profesor u okviru Laboratorija za kreativno pisanje i Laboratorija za usmeno izražavanje i retoriku. Kao uvodničar lista La Stampa, napisao je eseje "Guerra. Narrazioni e culture nella tradizione occidentale" (2003., finalist za Premio Viareggio) i "Televisioni di guerra" (2003.).

Nakladnička kuća Bompiani je objavila revidiranu verziju njegova prvog romana "Il rumore sordo della battaglia" (2006.), eseje "La letteratura dell’inesperienza" (2006.) i "Gli anni che non stiamo vivendo" (2010.) te romane "Il sopravvissuto", s kojim je autor pobijedio na 43. izdanju prestižnog Premio Campiello, "Una storia romantica" (2007.), s kojim je osvojio Premio SuperMondello, te "La seconda mezzanotte" (2011.). "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" bilo je 2009. u najužem izboru za Premio Strega. Scuratijeva djela prevedena su u mnogim zemljama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.