U vrijeme otuđenja i posvemašnjeg straha, u doba velikih riječi i gesta, na početku dvadeset prvoga stoljeća, kada svi zazivaju toleranciju i solidarnost, jasno je da upravo onoga o čemu se najviše govori ima najmanje. Novo doba donijelo je ne samo u tranzicijskim zemljama već i diljem svijeta strah i podjele veće nego ikada. Svjetsko bogatstvo raspodijeljeno je nejednako, a razlike između bogatih i siromašnih sve su veće, jaz je sve dublji. Umjetnički progovoriti o tome teško je, a da se ne skrene u pamflet, no da jest moguće, pokazuju upravo izvedbeni tekstovi Gorana Ferčeca.

I Pismo Heineru M. kao i Radničkatrilogija – Radnice u gladovanju, Libreto i Svaka plava radnička bluza val je koji razbija stijenu kapitalizma munkovski su krik protiv sadašnjeg svijeta, odraz autorova angažmana i suosjećanja prema onima drugima, onima zapostavljenima, bilo da je riječ o radnicama ili radnicima, ili bilo kojoj drugoj grupi tranzicijom iscrpljenih kolektiva i pojedinaca.

Ferčec u svojim izvedbenim tekstovima detektira sve probleme našega vremena, pokazujući iznova da je kazalište najmoćnije kulturno i političko polje pregovora i borbe. Njegove radnice gladuju, njegovi umjetnici ponašaju se poput prekarnih automata, no oni ne odustaju od svoje borbe – iako poraženi, oni su u očima čitatelja/gledatelja pobjednici jer njihova muka jest ona vječna, a njihova žrtva jest žrtva za neki pravedniji svijet koji sanjaju zajedno s nama. "Prekovremeni rad" knjiga je o današnjici i nama sada i ovdje.

**

Na kraju Trilogije ostaje samo zvuk, na kraju radničke povijesti čitamo sljedeću poruku upućenu njenim protagonistima, rečenicu uhvaćenu u gestu glazbe, u mogući povrat smisla (koju prepisujem velikim slovima): SVE ŠTO STE IKADA NAPRAVILI SADA JE PJESMA. - Ivana Sajko

Trilogija je i trening i emancipacija pogleda – u cilju prepoznavanja radničkih tela decenijama transformisanih u tela naroda, ratnika, socijalnih slučaja i prosjaka. Radničkih tela kojima se valja od hrišćanske iscrpljenosti vratiti u punu snagu rada, kojom je moguće ucenjivati, proizvoditi, trgovati i, na kraju, emancipovati one koji se toj snazi dive, koji je gledaju u pozorištu i analiziraju, koji od nje žive i koji joj se ili pridružuju ili sklanjaju sa puta! - Bojan Đorđev

Goran Ferčec (Koprivnica, 1978.) pisac, dramatičar i dramaturg na izvedbenim i kazališnim projektima. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Izvedbene, teorijske tekstove i eseje objavljuje u domaćim i stranim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Autor je romana "Ovdje neće biti čuda" u izdanju nakladničke kuće Fraktura, objavljenog 2011. Iste godine u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno je izveden njegov tekst "Pismo Heineru Mülleru" u režiji Bojana Đorđeva. Izvedbeni tekst "Radnice" napisan je i premijerno izveden 2014. u sklopu projekta "Vor den Hunden" u koprodukciji fringe ensemblea iz Bonna i Schaubühne Lindenfels iz Leipziga te kao radiodrama u režiji Franke Perković na Trećem programu Hrvatskog radija.

Dobitnik je Nagrade austrijskog kulturnog foruma 2007., Nagrade hrvatskog glumišta 2014., Nagrade Festivala Borštnikovih susreta 2014. i 2015. te Nagrade Veljko Maričić 2011. Boravio je u književnim rezidencijama Društva slovenskih pisaca i Festivala Vilenica u Ljubljani 2015., fondacije Internationales Haus der Autoren u Grazu 2014. i Kulturkontakt u Beču 2010. Tekstovi su mu prevedeni na njemački, mađarski, engleski, francuski, slovenski i makedonski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.