Jacques Ellul
Islam i judeokršćanstvo
- Nakladnik: Izdanja Antibarbarus
- Prijevod: Marko Gregorić
- 04/2007.
- 83 str., meki uvez
- ISBN 9789532490251
- Cijena: 11.95 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Jacques Ellul, pravnik, povjesničar, sociolog i protestantski teolog preminuo 1994. u osamdesetdrugoj godini, iza sebe je ostavio znatan opus (53 djela i mnoštvo članaka prevedenih na desetak jezika). Iako slabo poznat u pariškim krugovima kao sociolog, i u miljeu reformirane Crkve kao teolog, on je zbog svojih spisa o tehnici, biblijskih istraživanja i svoje «Ethique de la Liberte» (Etika slobode) u tri sveska u Sjedinjenim Državama rangiran među vodeće francuske intelektualce.
Njegova se misao okreće oko dvije velike osi: s jedne strane kritičke analize problema prouzročenih samoumnažanjem fenomena tehnike, s druge strane kršćanske etike slobode i nade prilagođene današnjem društvu. U tom su originalnom djelu nadahnuće našli intelektualci i aktivisti svih boja. Danas se, naime, na njega pozivaju neki altermundijalisti, ali i kršćani i Židovi koji podupiru Izrael.
Djelo «Islam et judéo-christiqnisme (Islam i judeokršćanstvo) sastoji se od jednoga središnjeg teksta kojeg je autor naslovio «Tes trois piliers du conformisme» (Tri stupa konformizma). Taj rukopis od pedesetak stranica, teško odgonetljiv i napisan vjerojatno negdje potkraj 1991. Drugi tekst, kao dodatak pridodan glavnomu, predstavlja predgovor što ga je Ellul napisao za jednu vrlo dokumentiranu knjigu o problemu 'dimisa' (o uvjetima u kojima su živjeli Židovi i kršćani u muslimanskom društvu), «The Dhimmi. Jews and Christians under Islam» koju je napisala stručnjakinja za to područje Bat Ye'or, i koja je objavljena 1985. u Sjedinjenim Državama.
U «Tri stupa konformizma» razmatra se globalni problem što ga predstavlja ushićenje koje islam izaziva kod suvremenih intelektualaca. U uvodu se najavljuju tri poglavlja teološke prirode, naslovljena: 1. «Svi smo Abrahamovi sinovi», 2. «Monoteizam», 3. «Religije knjige». Ta tri pojma, koji danas izobličuju duboki smisao određenih teoloških sadržaja upotrebljavajući ih u ideloške svrhe tvore tri stupa toga novog konformizma.
Drugi tekst, je to važniji što se nadovezuje na poglavlje posvećeno islamu u djelu «La Subversion du christianisme» (Subverzija kršćanstva). Raspravljajući o situaciji 'dimisa', islam je u prvom prikazan kao juridička, politička religija neevolutivnog karaktera, koja je stekla svoje univerzalno poslanje odredivši niže položaje za osvojene narode, usporedive s onima kmeta u srednjemu vijeku. U petom poglavlju «Subverzije kršćanstva» islam je i prikazan kao totalitarna religija utemeljena na pojmu božanskog Prava neevolutivnog karaktera koja je u kršćanstvo uvela ideju svetoga rata, to jest pojam da rat može biti dobar.
Jacques Ellul u tome vidi prvo teološko nesuglasje između islama i kršćanstva, budući da onaj počiva na Pravu, izrazu božanske volje i, po naravi, ratničke političke moći, a ovo na Milosti koja je, teološki govoreći, suprotstavljena pravu koje se smatra nužnim zlom. Naglašena je pritom i razlika između prava i etike.
Ono što povezuje ta dva, povijesnim činjenicama potkrijepljena izlaganja jest zamisao da islam predstavlja «stalnu ratnu prijetnju za Zapad» i da se «islamski svijet nije razvio na način da bi mogao uvažiti nemuslimana, što nas upozorava na način na koji će se postupati prema onima koji će se u njemu asimilirati».
Njegova se misao okreće oko dvije velike osi: s jedne strane kritičke analize problema prouzročenih samoumnažanjem fenomena tehnike, s druge strane kršćanske etike slobode i nade prilagođene današnjem društvu. U tom su originalnom djelu nadahnuće našli intelektualci i aktivisti svih boja. Danas se, naime, na njega pozivaju neki altermundijalisti, ali i kršćani i Židovi koji podupiru Izrael.
Djelo «Islam et judéo-christiqnisme (Islam i judeokršćanstvo) sastoji se od jednoga središnjeg teksta kojeg je autor naslovio «Tes trois piliers du conformisme» (Tri stupa konformizma). Taj rukopis od pedesetak stranica, teško odgonetljiv i napisan vjerojatno negdje potkraj 1991. Drugi tekst, kao dodatak pridodan glavnomu, predstavlja predgovor što ga je Ellul napisao za jednu vrlo dokumentiranu knjigu o problemu 'dimisa' (o uvjetima u kojima su živjeli Židovi i kršćani u muslimanskom društvu), «The Dhimmi. Jews and Christians under Islam» koju je napisala stručnjakinja za to područje Bat Ye'or, i koja je objavljena 1985. u Sjedinjenim Državama.
U «Tri stupa konformizma» razmatra se globalni problem što ga predstavlja ushićenje koje islam izaziva kod suvremenih intelektualaca. U uvodu se najavljuju tri poglavlja teološke prirode, naslovljena: 1. «Svi smo Abrahamovi sinovi», 2. «Monoteizam», 3. «Religije knjige». Ta tri pojma, koji danas izobličuju duboki smisao određenih teoloških sadržaja upotrebljavajući ih u ideloške svrhe tvore tri stupa toga novog konformizma.
Drugi tekst, je to važniji što se nadovezuje na poglavlje posvećeno islamu u djelu «La Subversion du christianisme» (Subverzija kršćanstva). Raspravljajući o situaciji 'dimisa', islam je u prvom prikazan kao juridička, politička religija neevolutivnog karaktera, koja je stekla svoje univerzalno poslanje odredivši niže položaje za osvojene narode, usporedive s onima kmeta u srednjemu vijeku. U petom poglavlju «Subverzije kršćanstva» islam je i prikazan kao totalitarna religija utemeljena na pojmu božanskog Prava neevolutivnog karaktera koja je u kršćanstvo uvela ideju svetoga rata, to jest pojam da rat može biti dobar.
Jacques Ellul u tome vidi prvo teološko nesuglasje između islama i kršćanstva, budući da onaj počiva na Pravu, izrazu božanske volje i, po naravi, ratničke političke moći, a ovo na Milosti koja je, teološki govoreći, suprotstavljena pravu koje se smatra nužnim zlom. Naglašena je pritom i razlika između prava i etike.
Ono što povezuje ta dva, povijesnim činjenicama potkrijepljena izlaganja jest zamisao da islam predstavlja «stalnu ratnu prijetnju za Zapad» i da se «islamski svijet nije razvio na način da bi mogao uvažiti nemuslimana, što nas upozorava na način na koji će se postupati prema onima koji će se u njemu asimilirati».
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
