U novom romanu Aleksandre Kardum tango čini uzbudljivu podlogu na kojoj promatramo cijeli niz egzistencijalnih i emotivnih drama. Prateći, zajedno s autoricom, njene likove dok plešu, dok prate jedni druge, promatramo kako se koprcaju u odnosima koji su davno izgubili svaki smisao, ali i kako se očajnički bore za taj osjećaj koji životu daje smisao. Za ljubav.

Na malo prostora, u romanu čije je središte plesna škola, autorica je zavrtila priču o muškarcima i ženama koji se pokušavaju približiti jedno drugom na sve moguće načine - chatom, sms porukama, mailovima, pjesama... i naravno tangom.

Pritom, koju god formu koristila, pisala sms-ove ili kao sveznajući pripovjedač ponirala u najdublje zakutke ljudske svijesti, rukopis Aleksandre Kardum je precizan i senzibilan, autorica zasijeca duboko i živote svojih likova izvrće poput rukavica.

Upravo se ta psihološka iznijansiranost, sposobnost da uvjerljivo prikaže i životinje i drhtava, preplašena bića željna ljubavi, koja u nama uporedo žive, čine najvećim dobitkom ovog romana Aleksandre Kardum.

Aleksandra Kardum rođena je 1969. godine. Živi u Splitu. Nakon diplome radila je kao profesorica glazbene umjetnosti u gimnaziji, a posljednjih osamnaest godina radi kao glazbeni terapeut za djecu s autizmom. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirala je sustavnu pedagogiju, trenutno je pred obranom doktorata iz obiteljske pedagogije  na istom fakultetu.

Autorica je tri romana. Prvi, "Ono što sam prešutjela", objavila je 2005. godine, a prije objave, na natječaju za najbolji neobjavljeni hrvatski roman, proglašen je jednim od deset najboljih. Drugi roman ("Spavaš li?", 2007.), o ratu u Bosni, dobio je nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo na temu podvojenog identiteta. Treći roman o psihologiji i filozofiji tanga – "Pratim te" (2010.) prema mišljenju stručnog žirija Hrvatskog radija proglašen je najboljim romanom 2010.

Tijekom 2012. godine pisala je kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Ima li života nakon razvoda". 

Povremeno piše kratke priče i drame ("Tko je jeo iz mog tanjurića" ili "Nje nema") te nastupa na Pričiginu, splitskom festivalu pripovijedanja. Napisala je dva dramska teksta za djecu. Tekst "Na krovu svijeta" ušao je u uži izbor za nagradu Mali Marulić 2016. godine. Dramski tekst "U zemlji Jajoliji" napisan je i prilagođen mogućnostima djece s autizmom, a predstava nastala na tom tekstu prva je u kojoj ravnopravno sudjeluju djeca s autizmom i profesionalni glumci i zabavljači.

Glazbenica je, svira klavir i povremeno piše glazbu pomoću koje se trudi senzibilizirati javnost i podignuti svijest o problemima djece i obitelji koje se bore s autizmom.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.