Ova knjiga ne libi se običnu vinsku mušicu prinijeti bipolarnoj napravi koja Dobro razlikuje od Zla. Jer, ne bi li pjesniku bilo puno lakše zaključiti da je "U vremenu kada više ni mušice / Ne idu na loše vino" dihotomiju Dobra i Zla zamijenila pomirljiva bipolarnost ispravnog i pogrešnog, prihvatljivog i neprihvatljivog. Bi. Ali tada bi Stojević bio tek jedan u nizu dijagnostičara vremena koje se pjesniku prikaže kao svijet, a ovaj se u njemu "servilno mašući repom", odaziva na ime "čuđenje". A ne prorok jednog samo naoko potrošenog vremena koji zna da i Dobru i Zlu samo treba pronaći neko novo, i nama i njima, prikladnije i zanimljivije mjesto.

E, zato Milorad Stojević nije čuđenje u svijetu, nego jednostavno svjetsko čudo! Jer, kako drukčije objasniti količinu genijalnosti koja stanuje u ovoj knjizi koju treba pročitati svatko tko misli da čita poeziju, kao i onaj svatko tko misli da se sadržaj ove knjige ne tiče upravo njega.

( iz kritike Nikole Petkovića )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.