Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Andrei Makine

Knjiga kratkih vječnih ljubavi

  • Nakladnik: Hrvatsko filološko društvo
  • Nakladnik: Disput
  • Prijevod: Sanja Šoštarić
  • 05/2013.
  • 144 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789532601886
  • Cijena: 100.00 kn
  • Cijene knjiga samo su informativnog karaktera. Knjige potražite u knjižarama ili u knjižnicama.

Ljudski je život satkan od prolaznih, kratkih epizoda, od poniznih, kratkotrajnih rajeva i griješimo kada tragamo za vječnim i dugotrajnim rajevima, kada svoje snove "gradimo pomoću granitnih blokova desetljeća". Sve naše ljubavi, ma kako kratke bile, postaju vječne, svi koje smo voljeli zauvijek žive u našem sjećanju. Tako razmišlja glavni junak Makineova romana "Knjiga kratkih vječnih ljubavi".

Kroz osam gotovo nepovezanih priča o platonskim i putenim ljubavima, pisanih u prvom licu, Makine prikazuje sentimentalni odgoj glavnoga lika. Na početku romana on je desetogodišnji dječak, a na njegovom kraju dvadesetpetogodišnji mladić. Iako odrasta u sirotištu i u krajnjoj bijedi, ne manjka mu životnog veselja za koje je dovoljan i zalutali komadić suhog voća u kompotu. Bježeći od stvarnosti, dječak mašta o bijelom gradu okupanom suncem čiji stanovnici iz trgovina krcatih namirnicama uzimaju samo onoliko koliko im je potrebno jer su zaokupljeni višim ciljem – izgradnjom bolje budućnosti. Priča o bijelom gradu hrani se riječima učitelja, svečanim mimohodima, komunističkim simbolima i parolama koji čine sastavni dio sovjetskog režima.

Iako je tijekom odrastanja uspio složiti tu slagalicu, glavni lik ipak se nije želio odreći komunističke Rusije. Štoviše, vrlo ironično govori o novopečenim oporbenjacima koji su se oglasili u trenutku kada je svima jasno da komunistički režim broji svoje zadnje dane. Pripovjedača je uvjeren da bi odbacivši komunističku Rusiju istovremeno odbacio i svoje dječačke i mladenačke uspomene: sjećanje na tužno i spokojno lice žene koja u knjizi čuva pismo poginulog mladića, sliku djevojčice koja trči ususret baki, mirna proljetna popodneva na osunčanoj pristanišnoj platformi, životnu priču dvoje staraca koju je slučajno čuo jednog olujnog dana, djevojku koja uranja lice u stručak visibaba, bijelu ljepotu beskrajnog voćnjaka u cvatu...

Misao da je uspomene na kratkotrajne i opojne rajeve moguće odvojiti od stvarnog svijeta, pohraniti ih u sjećanju i zaštititi od uništenja u prvi mu se tren čini ludom, ali ubrzo shvaća da vjerovanje u nju "daje krajnji smisao našim životima, našim susretima, našim ljubavima". Uspomene tada prestaju biti nostalgične. Prisjećajući se svojih kratkih ali vječnih ljubavi, on osjeća smirenu radost.

***

Andreï Makine rođen je 1957. godine u Krasnojarsku u Sibiru. Doktoriravši na Sveučilištu u Moskvi, radi kao profesor filozofije u Novogorodu. Godine 1987. tijekom boravka u Parizu traži i dobiva politički azil. Prve pariške godine bile su za Makinea izuzetno teške: živio je kao lutalica i beskućnik čiji je dom neko vrijeme bila grobna kapelica na pariškom groblju Père-Lachaise, uzalud pokušavajući naći izdavača za svoja djela. U razdoblju od 1990. do 1994. objavljuje tri romana (Kći junaka Sovjetskog saveza, Ispovijest palog stjegonoše, U doba rijeke Amur), koja prolaze nezapaženo. Njegov četvrti roman, "Francuska oporuka" (1995) dobiva dvije najprestižnije francuske književne nagrade: Goncourt i Médicis.

Taj presedan raspršio je sumnjičavost izdavača, kritičara i čitatelja prema ovom Rusu čiji su romani napisani na savršenom francuskom jeziku. U razdoblju između 1995. i 2012. napisao je još devet romana, među kojima posebno valja istaknuti tzv. rusko-francusku trilogiju koju pored spomenute "Francuske oporuke" čine romani "Rekvijem za Istok" i "Zemlja i nebo Jacquesa Dormea". Makineovi su romani prevedeni na tridesetak jezika; na hrvatskom je u biblioteci Na tragu klasika 2005. godine objavljena "Francusku oporuka", a godinu dana kasnije i "Rekvijem za Istok".

Andreï Makine rođen je 1957. godine u Krasnojarsku u Sibiru. Doktorirao je na Sveučilištu u Moskvi s temom iz francuske književnosti. Godine 1987. došao je u Pariz gdje je zatražio i dobio politički azil. Prvih godina pariškog života, obilježenih neimaštinom, na francuskom je napisao nekoliko književnih djela za koja je ustrajno, ali neuspješno tražio izdavača. Kada je na naslovnoj stranici svog romana Kći junaka Sovjetskog Saveza (La Fille d’un héros de l’union soviétique, 1990) dopisao "s ruskog preveo Albert Lemonnier", taj mu je lažni podatak otvorio vrata francuskog izdavača Roberta Laffonta. Pet godina poslije doživio je velik uspjeh s romanom Francuska oporuka (Le Testament français, 1995) koji je dobio dvije najprestižnije francuske književne nagrade: Goncourt i Médicis.

Od 1990. do danas Makine je objavio dvadesetak djela (od čega četiri pod pseudonimom Gabriel Osmonde), među kojima posebno mjesto zauzima rusko-francuska trilogija koju čine romani Francuska oporuka, Rekvijem za Istok (Requiem pour l’Est, 2000) te Zemlja i nebo Jacquesa Dormea (La terre et le ciel de Jacques Dorme, 2003), svi prevedeni i objavljeni u ovoj biblioteci, u kojoj je 2013. objavljena i njegova Knjiga kratkih vječnih ljubavi (Le livre des breves amours éternelles) iz 2011. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

– Komentari –

– Od istog nakladnika –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Od istog autora –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve knjige –