Cvjetko Milanja, danas vodeći hrvatski književni povjesničar, kritičar i teoretičar pjesništva, u svom petoknjižju "Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000." skenirao je, deskribirao i tipologizirao glavne i rubne pojave u hrvatskome pjesništvu posljednjih pola stoljeća (drugim svojim knjigama i cijeloga prošlog stoljeća!). Njegova književnopovijesna i kritičkoteorijska žetva, kojoj trenutno ne vidimo premca, svoj je projekt kritičke križaljke našega pjesništva, primjerice, samo u četvrtom dijelu (koji evidentira pjesničke prakse i poetike od 80-ih do kraja prvog desetljeća dvijetisućitih) razastrla čak u dvije knjige.

U doba svakovrsne oskudice, u “završnom činu” homo economicusa koji se obračunava s temeljnim vrijednostima kulture, umjetnosti, književnosti u najširem smislu - sve uz agilnu podršku medijskih vračeva i opskurnih glasnogovornika javnoga mnijenja - samozatajni znanstvenik Cvjetko Milanja, pogonjen stvarnim interesima za predmet svoga posla, daleko od prigodničarsko-smijuljeće matrice domaće kulturne džungle, napravio je tim knjigama dosad ni s čime usporediv i monumentalan, dubinski izvid našega pjesništva.

U ovoj knjizi, međutim, Milanja sabire kritike, prikaze i studije koji su ostali “po strani” njegova pogleda na hrvatsku poeziju od polovice prošlog stoljeća, što zbog logike modela pjesničkih praksi, što zbog neke druge “neuklopivosti”, ili zato što su jednostavno objavljivani u različitim časopisima kao autorova tekuća kritička praksa. Pišući o knjigama pjesama koje su obilježile posljednjih dvadesetak godina hrvatske poezije, Milanja, i to prije svega metodom ali i sveobuhvatnim pretragama semantičkih, poetičkih i oblikotvornih postupaka, ponovno potvrđuje rijedak kritičko-teorijski nerv.

Temeljita deskripcija i, naposljetku, vrijednosni sud koji se autor ne libi izreći ovu knjigu čini dragocjenom inventurom, dubinskim uvidom u stanje dijela naše scene koji se našao u fokusu autorova tumačenja. Milanjin “post scriptum prikazu hrvatskoga pjesništva 1950. - 2010.”, kako je podnaslovljena knjiga, shvaćamo - ma koliko se autor tome opirao - kao svrhovit i smislen pokušaj “dovršavanja” njegove impozantne sustavizacije hrvatskoga pjesništva.

Ervin Jahić

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.