Osobna poetika

Bio sam tako prokleto nesiguran jedno izvjesno vrijeme, nisam čak mogao ni jednostavno reći: "Bio sam nesiguran." Svaku sam jednostavnu rečenicu zatrpavao riječima, kao da one liječe od nesigurnosti, a ne liječe. Poslije se nešto prelomilo u meni, postao sam siguran, a rečenice kratke i jasne. Ali tad sam opet počeo žuditi za nejasnoćama, za još nesigurnosti u svom životu. Sve što bih rekao ili napisao pretvaralo se u činovnički stol na kome je sve uredno posloženo, jer je pod mojim stalnim nadzorom. Ali gle, u pepeljari se puši cigareta - huraaa! Izuo sam cipele, a uskoro ću, oho-hoooj, skinuti i čarape.

**

Romanopisac

Još mokar od kupanja u rijeci romanopisac se popne uz brijeg, uđe u malenu drvenu kuću u sjeni lipe, odjene svoje tričetvrtinske traperice, nazuje japanke i na preplanuli torzo navuče bijelu majicu s izblijedjelim natpisom. U ustima mu je već cigareta; jednom ju je rukom pripaljivao spuštajući se ponovno niz brijeg, a pod drugom je rukom stiskao srebrni laptop. Nije, dakako, vidio kamen o koji se malo poslije spotaknuo, i dok je padao, u tom kratkom letu prema zemlji cigareta je dimom ispisala upravo onu riječ o kojoj je danima bezuspješno razmišljao. No kad se malo poslije pridigao, otresao prašinu s bijele majice s izblijedjelim natpisom i s olakšanjem ustvrdio kako se laptopu nije ništa dogodilo, nije se više mogao sjetiti koja je to riječ bila. Niti jednoga slova. Ni da se ubije. Ništa.

Knjiga mikrofikcija Miroslava Kirina "Malešne" ogleda se u vlastitoj raznovrsnosti i raznorodnosti, što njihovoj "malenosti" osigurava dodanu čitateljsku vrijednost. Riječ je o tekstovima koji nastaju na granicama bizarnog i zena, ako to znači jezično dohvaćanje onoga što izmiče svakodnevici, njezinu pogledu i ogledanju s predmetnim svijetom. Predmet je tema: zaborav i pisanje, rečenice i pogreške, lektirno i govorno, ali njihova strogost i određenost vrstom, rodom ili žanrom nadoknađuju se i premještaju u područja živoga, životnoga.

Radost i veselost, iznenađenje, ironija i sumnja nisu jedini registri "malešnih", onih koji se na izazovan i pustolovan način u tekstu opiru i mraku i svjetlu. Čitatelja u ovoj knjizi zatječe njegova sjena, ono što ga u čitanju prati, a njezina autora čini iznimnim i važnim: ako pisanje nije pouzdana ulaznica za vječnost, jest dio one radosti koju ne obasjava samo vidljivo i jasno. Evo nas u knjizi uzbudljivih prizora, neočekivanih slika, pomaknutih pogleda, u knjizi pisama, imena, gradova, zemalja i naroda, postotaka, prekriženih mjesta, mnogostrukih izjava o paklu... Čudimo se i tražimo, dopisujemo sami sa sobom i s drugima.

Jednostavno: čitamo knjigu o tome kakav je svijet mogao biti, a da to ni on ni mi nismo znali!

Miroslav Mićanović

Miroslav Kirin rođen je 1965. u Sisku. Piše poeziju, prozu i eseje te prevodi s engleskog. Objavio je osam pjesničkih zbirki, fotoesejističku knjigu "Iskopano" (2012.), slikovnicu "Zimska potraga" (2015.) u suautorstvu s umjetnikom Mingsheng Pijem i autofikcionalni roman "Album" (2001.), za koji je dobio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini.

Koscenarist je dokumentarnog filma "Album" (2011) redatelja Branka Ištvančića.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.