Bilo da je riječ o ljubavnoj, konfesionalno-obiteljskoj ili pak otvoreno političko-angažiranoj pjesmi, Ervin Jahić u "Kristalima Afganistana" zapravo piše o onom "drugom i preostalom svijetu", koji je, negdje tamo vani, ignoriran od gospodara planeta, isključen, podcijenjen i odbačen, osim dakako kao mjesto nove kolonijalizacije i beskrupuloznog izrabljivanja.

(...) Poetski tekstovi koji tematiziraju ratni imperijalizam i novu kolonijalizaciju svijeta toliko su očajnički iskreni da naprosto posteju osnovnim naglaskom nove autorove knjige. Jahić se, a zašto ne, postavlja u funkciju svjedoka, znajući istodobno da pjesma ne mijenja kondicije svijeta i gube gabarite novih krojača, ali i to - da je pjesniku dužnost o nepravdi i kataklizmi naprosto govoriti.

Angažirano-politički stihovi jasna su osuda agresivnog glibalizma gospodara i uzroka brojnih katastrofa u njima manje zanimljivom i "preostalom svijetu". U "Kristalima Afganistana" podvlači se dakle uzrok, dok je posljedica nažalost kolatelarna žrtva slabijih, drukčijih, različitih.

Branko Maleš

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.