Za razliku od tolikih zlopamtila, Branislav Glumac odlučio se pisanjem odužiti mnogima kojih se sjeća pretežno po dobru. Njegova najnovija knjiga je čuvstveni obračun s ljepšom prošlošću, ali proveden evokacijom dragih susreta, prizivanjem značajnih i bliskih osobnosti što su ga pratile na životnom, a ponajprije na njegovu literarnom putu. Ne nedostaju sjetni tonovi, dapače oni su i te kako logični u specifičnoj »Enciklopediji mrtvih«, ali nije slučajna ni dominanta (o)smijeha, registriranje načina na koji su mili pokojnici reagirali na izazove humora, a pogotovo linija praćenja hedonističkih ili epikurejskih napasti (pušenja, pića, erotskih izazova)...

Kao evokator svojih mrtvih (naših mrtvih), Glumac nam je pružio podsjetnik na minulu epohu, melankoličnu panoramu uspomena koje paradoksalno žive u dobro odabranim detaljima vitalnih reakcija i razumljivih poroka. Kao da je vinskom parom i dimom lula i cigareta ocrtao duhove koji traju s onu stranu izostale tjelesnosti.
Tonko Maroević

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.