Hrvatsko pjesništvo dvadesetog stoljeća doživljavalo je različite teorijske i metodološke pristupe, razvrstavanja, antologiziranja, analiziranja, tumačenja i vrednovanja. Pokazalo se kako je izdvajanje pravih vrijednosti uvijek podložno vremenu, književnoj povijesti koja nastoji sačuvati i zabilježiti umjetnički nesporna djela u širem književnom kontekstu, baš kao i književnoj teoriji koja svojom klasifikacijom književnih rodova i vrsta bilježi važne promjene, ponekad u nas ne i sasvim uočljive i dovoljno naglašene.

Stoga je upravo neophodno proučavati hrvatsku književnost u europskom kontekstu, ne samo kao bitnom orijentiru za naše prilike, već i zbog mogućnosti usporedbe koja će u svakom slučaju doprinijeti sustavnijoj povijesti, teoriji i kritici. Komparacijom s europskom i svjetskom književnom scenom, nekim neočekivanim i naglim promjenama, jednostavnije je i u hrvatskoj poeziji odvajati trivijalno i trendovsko od literarnog i vrijednog, uočiti neke nelogične promjene kriterija, neujednačena vrednovanja, a posebno posljednjeg desetljeća sagledati svojevrsno ponižavanje i omalovažavanje jedinstvenoga roda koji je oduvijek postavljao najviše zahtjeve samom jeziku, njegovoj ljepoti i čistoći, bogatstvu i slojevitosti... (Tea Benčić Rimay)

Ova antologija nudi izbor najkvalitetnije poezije tridesetero hrvatskih pjesnikinja i pjesnika (Tin Ujević, Dora Pfanova, Nikola Šop, Jure Kaštelan, Vesna Parun, Slavko Mihalić, Vlado Gotovac, Vesna Krmpotić, Danijel Dragojević, Marija Čudina, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić, Nikica Petrak, Tonko Maroević, Ljerka Mifka, Luko Paljetak, Andriana Škunca, Jozefina Dautbegović, Gordana Benić, Dražen Katunarić, Anka Žagar, Hrvoje Pejaković i Ana Brnadić), te poseban pristup poetici svakog pojedinačno, uz obavezne biografije i fotografije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.