Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Adriana Piteša ×

Razgovor • 13.03.2006.

Čedomir Višnjić : Politiku velikosrba ne branim, ali branim njihove pjesme

Pripadnik sam intelektualnog i političkog kruga koji je nasljednik i baštinik ljevičarske tradicije ove zemlje, kako kulturne tako i političke. Kao pripadnik manjine, zainteresiran sam za pitanje očuvanja i stvaranja hrvatsko-srpskih kulturnih veza. Ne mora postojati suglasnost svih aktera u svim pitanjima. Ali, ja i dalje ne mogu ni na koji drugi način, ni kao pomoćnik ministra, ni kao predsjednik Prosvjete,...
Razgovor • 30.10.2005.

Jurica Pavičić : U hrvatskoj prozi kao da nitko nema mamu i tatu

Hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan beživotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne može pisati o konkretnom ljudskom životu. Taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski život. Pritom ne mislim da je rješenje totalni povratak na dijalekt i sleng, nego da standardni jezik naprosto treba što više unakaziti, zaprljati dijalektom i slengom da bi mu...
Razgovor • 21.10.2005.

Ante Tomić: Volio bih biti Barbara Cartland

Ako netko piše, dapače i objavljuje, a govori da mu nije stalo do publike, to, oprostite, nije književnost, nego duševni poremećaj. Da se ne čitam, ja bih odustao i počeo raditi nešto korisnije. Kad sam objavio prvu knjigu, koju tada nije pročitalo više od stotinjak ljudi, ja sam, unatoč sjajnim kritikama, bio vrlo blizu da odustanem, jer ne vidim osobit smisao u pisanju za šačicu kritičara i desetak...
Razgovor • 01.10.2005.

Miljenko Jergović : Nemam potrebu biti nacionalni bard

“Gloria in excelsis” na razne je načine nastajala još od vremena kad sam prvi put pročitao neke vaćne franjevačke ljetopise, kad mi se počela vrtjeti ideja o nekom takvom romanu. Ne mogu reći koji mi je dio bilo najteće napisati, iz jednostavnog razloga što su tri glasa koja se pojavljuju u knjizi morala biti ispisana na tri različita načina, a da svejedno čine jednu priču. No, predugo sam...
Razgovor • 16.09.2005.

Edo Popović: Zasad je «Boogie» moj vodeni žig

Iskreno, ne vidim nikakvu vezu između polemike oko raspada FAK-a i ove biblioteke. Prije vidim vezu između uzleta FAK-a i ove biblioteke – i jedno i drugo dogodilo se pod kišobranom Jutarnjeg lista. A što se tiče odsustva autorica iz «Premijere», to ne zaslužuje neki poseban komentar. Osobno mi nije važno tko je napisao nešto, žena ili muškarac. Ne bih nikad objavio ili čitao neku knjigu po principu...