U ovoj knjizi skupljeni su radovi posvećeni piscima i problemima starije i novije hrvatske književnosti. Nastali su u posljednjih desetak godina, kao prilozi za različite znanstvene skupove, pa je većina njih (oko dvije trećine) publicirana u zbornicima Dani hvarskog kazališta, Komparativna povijest hrvatske književnosti i Colloquia maruliana, dok se ostali mogu naći u materijalima sa simpozija o Nikoli Nalješkoviću, o Ranjininu zborniku, o Petrarki i petrarkizmu i o Antunu Šoljanu. Na tim sam skupovima petnaest puta uzeo riječ: otuda i naslov knjige.

Pavao Pavličić

Pavao Pavličić (1946) hrvatski je književnik koji piše za odrasle i djecu. Od 1965. do 1969. u Zagrebu je studirao komparativnu književnost i talijanski jezik s književnošću. Od 1970. asistent je na Odsjeku za komparativnu književnost, Katedra za poredbenu povijest hrvatske književnosti. Doktorirao 1974. tezom "Sesta rima u hrvatskoj književnosti". Od 1975. je docent, od 1980. izvanredni, a od 1985. redoviti profesor.

Vodio kolegije iz poredbene povijesti hrvatske književnosti te iz teorije književnosti i metrike. Na području književne povijesti najviše se bavio barokom i manirizmom, a kao versolog semantikom stiha. Objavio i više interpretacija iz starije i novije hrvatske lirike.

Pavao Pavličić je danas najproduktivniji hrvatski prozaik s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prve je prozne radove objavio 1968. godine, a prvu knjigu "Lađa od vode" 1972. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.