Monografija o Hermanu Bolléu predstavlja prvi cjeloviti prikaz života i rada jednog od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća. Iako je Bollé (Köln, 1845. - Zagreb, 1926.) ostvario golemi arhitektonski opus u Hrvatskoj i okolnim zemljama i iako je kao jedan od osnivača i dugogodišnji ravnatelj Obrtne škole, odigrao ključnu ulogu u procvatu hrvatske obrtne proizvodnje, te u razvoju prvog stručnog usavršavanja za domaće graditelje do sada njegovo djelovanje nije cjelovito obrađeno, već samo parcijalno kroz ne osobito brojne članke u časopisima.

Na oko 500 kartica teksta koje prati oko šest stotina ilustracija autor donosi cjeloviti pregled Bolléovog stvaralaštva, od njegovih početaka u Kölnu i Beču, preko rada na završavanju đakovačke i restauraciji zagrebačke katedrale, u okviru ateljea Friedricha Schmidta, do samostalnih ostvarenja zagrebačkog perioda njegovoga stvaralaštva (1879. - 1926.).

Monografija je strukturirana djelom prema kronološkom, djelom prema tematskom načelu, a autor monografije Dragan Damjanović sve važnije Bolléove radove uklapa u povijesni i povijesno-umjetnički okvir njihovoga nastanka. U prvim se poglavljima obrađuje najranije razdoblje Bolléovog života i rada, ponajprije školovanje u radionici vlastitog oca, a potom u ateljeima Heinricha Wiethasea u Kölnu i Friedricha Schmidta u Hrvatskoj. Slijedi poglavlje u kojem se opisuju okolnosti koje su povezale Bolléa s Hrvatskom i navele ga da se preseli u Zagreb.

Samostalno razdoblje njegova djelovanja podijeljeno je prema stilskim odlikama njegovih građevina. Posebno se opisuje nesumnjivo najzanimljiviji, neogotički dio njegovoga opusa, potom njegovi neorenesansni, neobizantski, neoromanički radovi, a velika se pozornost posvećuje i Bolléovim pokušajima stvaranja nacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi.

Dragan Damjanović (Osijek, 1978.) redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Posebno je područje njegova znanstvena interesa povijest arhitekture te slikarstva i skulpture od kraja 18. do sredine 20. stoljeća.

S toga je područja do sada objavio više od dvadeset knjiga (od kojih su važnije Vukovarski arhitekt Fran Funtak, 2009.; Đakovačka katedrala, 2009; Arhitekt Herman Bollé, 2013.; Vila Živković-Adrowski-Lubienski, 2016.; Zagreb. Architectural Atlas, 2016., Otto Wagner und die kroatische Architektur, 2018; Otto Wagner i hrvatska arhitektura, 2020.; Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i baština Srpske pravoslavne crkvene opštine u Zagrebu, 2020; Veliki zagrebački potresi, 2021.) te više od stotinu znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima kao i niz poglavlja u knjigama. Članke objavljuje u uglednim međunarodnim časopisima: Journal of the Society of Architectural Historians, Zeitschrift für Kunstgeschichte, Centropa, Architectura – Zeitschrift für Geschichte der Baukunst, Umění/Art, Acta Historiae Artium, Urban Design International, RIHA Journal, itd. Autor je i suautor niza izložbi od kojih se osobito ističu izložbe Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2015.) i Otto Wagner i hrvatska arhitektura (Veleposlanstvo RH u Beču, Muzej 3. bečkog okruga, 2018. – 2019.).

Trenutno je voditelj projekta Hrvatske zaklade za znanost Reprezentacija, razvoj, edukacija, participacija – umjetnost u društvu od 19. do 21. stoljeća (2023. – 2027.) te institucionalnoga istraživačkog projekta Identiteti u vizualnim umjetnostima od moderne do suvremenosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu uz potporu Europske unije – NextGenerationEU (2025. – 2029.).

Za svoj je znanstveni rad do sada dobio niz nagrada: Državnu nagradu za znanost 2005., Nagradu Grada Zagreba 2015., Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu za područje likovnih umjetnosti, potom Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta 2014., Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2014. i 2019., Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2021. i posebno priznanje Filozofskog fakulteta 2021.

Nakon potresa u Zagrebu 2020. uključio se u aktivnosti oko očuvanja stradale spomeničke baštine grada. Bio je 2021. – 2022. član Komisije za odabir prijedloga likovnog rješenja nacionalne strane Republike Hrvatske na optjecajnom kovanom novcu eura.

Mirogoj već dva desetljeća predstavlja jedno od središnjih područja njegova interesa. Člancima i javnim nastupima pokušava dodatno osvijestiti značaj očuvanja ovoga ključnog spomenika Zagreba 19. i 20. stoljeća kako bi se zaustavila devastacija nadgrobnika te konačno započela temeljita sanacija arhitektonskog okvira groblja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.