'Tolba' Suzane Bosnić Majcenić mogla bi bez problema biti pretvorena u videoigru, ili, zbog fantazmagoričnih i bizarnih momenata, u kratak film. Zbog svojih fantastičnih elemenata, jednostavnog stila i solidnog narativa, mogla bi biti i srednjoškolska lektira.

Najviše je fascinantno koliko je pažnje (a očito i vremena) Frode Grytten u romanu 'Zapalite kuću' posvetio proučavanju The Clash, od sitnica poput garderobe do odnosa članova benda koji variraju od mržnje do bratske ljubavi.

Sintagma "časni kriminalac“ primjenjuje se na osobu koja živi unutar tog sustava vrijednosti koji podrazumijeva duboko poštovanje prema starijima i tradiciji, odbacivanje i krajnji prijezir prema materijalnome, te fetišizacija noževa i najvažnije, tetovaža.

Imamovićev roman spada u tzv. tvrdokuhanu prozu prilagođenu ovom stoljeću i (poglavito) ovom društvu. Gotovo pa nije morao "dotjerivati" stvarnost da bi napisao ovakav roman. Što onda ovu knjigu čini dobrom? Siže, izvedba i tri stvari: Ivorovi prijatelji koji predstavljaju razne stupove društva, svjetonazore i načine nošenja s krizom srednjih godina, zatim Asja, kći bivšeg načelnika koja predstavlja...

Čumandrin stil nije rob nikakve dominantne i prepoznatljive poetike, on je na trenutke infantilan, ponekad karnevaleskan, često ironičan, češće autoironičan, uvijek čeznutljiv i nevjerojatno poetičan. Autor, poput Janusa, posjeduje dva lica. Ako ćemo simplificirati: jedno je lirsko "ja" zaigrano, pomalo poput djeteta koje ima poteškoća s koncentracijom, a drugo je lirsko "ja" ipak (relativno) zrela, ali...

Janeš demonstrira da se mentalni sklop ljudi, njihove navike, predrasude i strahovi ne mijenjaju (i da su Balkanci izuzetno falocentrični). I dok je općeprihvaćena činjenica da su ignorancija i strah izvor većine zla na ovom planetu, autorova je realizacija jednostavno traljava, humor usiljen, a jezične dosjetke ispod razine koju očekujemo od ne više književnog početnika nego i nagrađivanog autora.